02 February 2007

Najljepše sevdalinke 7

SAZLI TAMBURICE

Sazli tamburice, moja miljenice,
Dosta si me gladna nahranila,
I žedna vina napojila,
Djevojaka u mrak izmamila,
Udovica na demirli pendžer!
Kome ću te sada ostaviti?
Ako bih te bratu ostavio,
Ludo dijete, potrgaće žice.
Ako bih te dragoj ostavio,
Ona će se udat za drugoga,
Pa će drugi tobom tamburati,
Mojoj majci bole zadavati!
Sa mnom ću te u mezar ponijeti,
Pa ti moje kosti razgovaraj:
Koja smo mi srca veselili!

Izvor: Rašid Durić: Trajna tradicija. «Bosanska riječ», Wuppertal, 2000., str. 111. Pjesmu je interpretirao kucajući u saz Himzo Tulić, sazlija iz Zvornika.

AŠIKOVAH TRI GODINE DANA (varijanta)

Ašikovah tri godine dana,
Ja ne vidjeh fajde ni zijana,
Nit' ja vidjeh dragoj bijelo lice,
Samo triput u tri godinice!
Jednom vidjeh s majkom večeraše,
Drugi puta jaciju klanjaše,
Treći puta dušeke steraše!
Leže cura misli premišljati:
«Mili Bože, a gdje mi je dragi?»
Dok doleti zeleni sokole:
«Ne brini se lijepa djevojko,
eno ti ga u gori zelenoj,
i on ljubi vilu nagorkinju!»

Izvor: Bogoljub Petranović: «Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine», knjiga I, Sarajevo, 1989. (drugo izdanje, prvo je štampano 1867.); Vuk Karadžić: «Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske)», Beč, 1866. (pjesmu je zabilježio Vuk Vrčević u Trebinju)

KUDRET VODA TEŠANJ OPLOVILA

Kudret voda Tešanj oplovila,
Od hamama do Kantina gaja,
I od gaja do Bukvića hana,
Lijepe dvore Bukvić Hasan-age,
I u njima lijepu djevojku.
Govorila lijepa djevojka,
Govorila svojoj staroj majci:
«Uči, majko, dole od jazije,
I ti bacaj bakreno posuđe,
Baci, majko, vezene peškire,
Nek' se Kudret-voda zaustavi,
Nek' moj Mujo meni mladoj dođe,
Nek' dođe i nek' sretno prođe!»

Izvor: Đenana Buturović: Narodna poezija u tešanjskom kraju. Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, Etnologija, 42-43, Sarajevo, 1987. Pjesmu je kazivala Zulejha Pašalić iz Tešnja 1982. godine.

FALILA SE ALIBEGOVICA

Falila se Alibegovica,
Na so(h)betu među hanumama:
”Da vi znate drage druge moje,
kako mene moj Ali-beg drži (voli):
Kad ja spavam na prsti se šeće,
Kad me budi na ruke me mami:
”Ustaj draga, drago srce moje,
Donio sam studene vodice,
U vodici rumene ružice.
Umivaj se studenom vodicom,
A utiraj rumenom ružicom,
Ne bi l’ bila ljepša od jetrve,
Od jetrve i od zaovice!”

Izvor: Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. «Svjetlost», Sarajevo, 1968.


BOSIOK SE S ROSOM ZAMJERIO

Bosiok se s rosom zamjerio:
«Medna roso, kad ćeš pasti na me?»
Bosioku rosa odgovara:
«Zadržah se jade gledajući,
kako aga svoju kadu kara:
Kazuj, kado, gdje si sinoć bila,
i s kime si sanak boravila?
Đuzel-kada agi odgovara:
Eto sablje, evo moje glave!
Ja sam bila, sanak boravila,
Kod prvoga, kod sevdaha svoga,
Jer me majka za nedraga dala!»

Izvor: Alija Isaković: Biserje: Antologija muslimanske književnosti. Drugo, dopunjeno izdanje. «Otokar Keršovani», Opatija, 1990., str. 28. Skraćenu varijantu ove pjesme tumačili Nada Mamula i Vule Jevtić (snimci nastali početkom šezdesetih godina XX stoljeća, snimci u arhivi Radio Beograda).

OJ, UŽICE, MALI CARIGRADE

Oj, Užice mali Carigrade,
dok bijaše, dobro nam bijaše!
Kroz tebe se proći ne mogaše,
od momaka i od djevojaka!
Od ljepote Atlagića Magde,
od jordama užičkijeh dama.
Ja je prosim, majka mi je ne da.
"Podaj majko ukrašću se sama!
Ostaviću otvorena vrata,
i avlinska obadva kanata!
Imam brata zatvoriće vrata,
imam seju, utješiće majku!"

Izvor: Safet Bandžović: Progon muslimana iz Srbije 1830-1867. Internet portal: www.bosnjacki-front.com (2004); Nurija Čaušević: Krvave godine Bošnjaka. Behar [Zagreb], br. 35, str. 14-17, Zagreb, 1998. Skraćenu i malo modificiranu varijantu pjevali Cune Gojković i Mile Bogdanović (arhiv Radio Beograda).

SNIJEG PADE, DRUMI ZAPADOŠE

Snijeg pade, drumi zapadoše,
dragi dragoj doći ne mogaše.
Dragi dragoj sitnu knjigu piše:
„Moja draga, jesi l’ se udala?“
“Jesam dragi i sina rodila,
od žalosti tvoje ime dila!
Kad povičem: Hodi sine majci –
Privarim se: Hodi dragi dragoj!“

Izvor: Kalendar „Narodne uzdanice“ za 1935. godinu. Sarajevo, 1934., str. 135. Pjesmu zabilježio Ahmet Aličić u Matuzićima kod Doboja.

I SINOĆ SAM DOLAZIO

I sinoć sam dolazio,
Pod tvoj pendžer stajao,
Svilen jagluk izgubio.
Ako si ga, draga, našla,
Operi ga, pošalji mi ga.
Draga dragom odgovara:
«Nit' ga mogu oprati,
nit' ga mogu poslati:
Ranli safun poskupio,
Bistra voda zamračila,
Žarko sunce potamnilo!»
«Ranli safun – tvoje ruke,
bistra voda – tvoje suze,
žarko sunce – tvoje lišce!»

Izvor: Kamilo Blagajić: Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne. Zagreb, 1886., str. 3. Autor je pjesmu zabilježio od Anđe Topalić iz Travnika.

ZAPLIVALE DVI MORNARKE

Zaplivale dvi mornarke,
Dvi mornarke – dvi sestrice:
Beg Emina i Fatima.
Beg Emina utonula, a Fatima isplivala.
Beg Emina govorila:
«Oj, Fatima sestro moja,
nemoj kazat' majci mojoj,
da sam mlada utonula,
već joj kaži udala se,
preko mora za Omera!
Sitni p'jesak – svati moji,
Ljute guje – za've moje,
Jablanovi – djeverovi,
Sinje more – drakče moje!»

Izvor: Vehid Gunić: Meraklije. «R&R», Tuzla-Zagreb, 1994., str. 223. Pjesmu je kazivala Fatima Tufekčić iz Banja Luke. Fonografski zapis u izvođenju Bajre Redžića (1944.-2004.) iz Cazina nalazi se u arhivi Instituta sevdaha, Fondacija Omera Pobrića. Pjesma je snimljena u sklopu projekta «Banjalučki sevdah u vremenu».

KNJIGU PIŠU GUSINJSKE ĐEVOJKE

Knjigu pišu gusinjske đevojke,
Pa je šalju u ravne Berane,
Na koljeno paši Ali-paši:
«Aman pašo, aman Ali-pašo,
puštaj nama momčad Gusinjane,
i Plavljane, sive sokolove!
Ostadosmo mlade, neudate,
isprošene, a ne dovedene,
dovedene, a ne poljubljene!
Upuljaše s medom gurabije,
Izagnješe kape rešmajlije,
Na džamove puholj popanuo,
Iz sokaka trava izniknula,
Bez momaka i bez đevojaka!»

Izvor: Husein Bašić: Crni dukati: Izbor iz narodnog stvaralaštva plavsko-gusinjskog kraja. Književni klub, Ivangrad, 1971., str. 11.

POD LOZNICOM STUDENA VODICA

Pod Loznicom studena vodica,
Tuj se šeće sumbul udovica.
Ja kakva je, šinula je guja!
Na njoj koša od stotinu groša,
Anterija sto dukata vrijedi!
Struk joj valja Šapca i Loznice,
Crne oči grada Beograda,
Bijele ruke, šeher Banja Luke.

Izvor: Vlado Milošević: Saz. Zbornik Krajiških muzeja II. Banja Luka, 1962., str. 141. Pjesmu je Milošević zabilježio 1957. godine od pjevača Zuhdije Hasanagića koga je uz saz pratio Amir Haskić.

POKRAJ DRINE RAVNO POLJE

Pokraj Drine ravno polje,
Tudek Mujo konja kuje.
Konja kuje, Drinu kune:
«Drino vodo presahnula,
s dragom si me rastavila!»
«Nemoj Mujo Drine kleti,
nije Drina ništa kriva,
sve su krive naše majke,
na Drini se sastajući,
sve o nama govoreći!»

Izvor: Vlado Milošević: Bosanske narodne pjesme – gradske. Zbornik Krajiških muzeja V. Banja Luka, 1973., str. 162. Pjesmu je kazivala Adevija Šehić-Mahmutović iz Sanskog Mosta.

ZAREČE SE ŠARIĆA KADUNA

Zareče se Šarića kaduna,
U mahali među hanumama:
«Jest tako mi dina i imana,
i tako mi šehri Ramazana,
sagradiću mekteb i munaru,
i veliki sahat u Mostaru,
nek' se čuje preko Bišća ravna,
Velagića i Blagaja grada,
A da nije Bišine, čulo bi i Nevesinje!

Izvor: Hivzija Hasandedić: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. «Veselin Masleša», Sarajevo, 1980.

JESAM LI TI GOVORILA, DRAGI

Jesam li ti govorila, dragi,
Ne ašikuj, ne veži sevdaha,
Od sevdaha goreg jada nema,
Ni žalosti od ašikovanja!
Na žalost će i komšija doći,
A za sevdah niko i ne znade,
Osim Boga i srdašca moga!
Ah! Srdašca i moga i tvoga!

Izvor: Wolfgang Eschker: Untersunchungen zur Improvisation und Tredierung der Sevdalinka an hand der Sprachlinchen Figuren. Slavische Beiträge, band 53. München: Verlag Otto Sagner, 1971., str. 219. Pjesmu zabilježio Mihajlo Milanović («Srpske narodne ženske pjesme», Sarajevo, 1893.).

LAHKO TI JE POZNATI ĐEVOJKU

Lahko ti je poznati đevojku,
Koja no je ljubljena kod majke,
B'jelo joj je potavnjelo lišce
Kano čedo u nemile majke,
Crne su joj oči pomućene,
Kano knjiga u neuka đaka.
Đe bi bila žena ko đevojka,
Kad je žena ruža rascvaćena,
A đevojka pupoljak od ruže.
Kiša pada, ružica opada,
Sunce sija, pupoljak razvija!

Izvor: Zoja Karanović: Narodne pesme u Matici. Matica srpska, Novi Sad, 1999., str. 126. Pjesma je zabilježna 1869. godine.

JE LI KOME KANO SRCU MOME

Je li kome kano srcu mome?
Je li koju ostavio dragi,
Kano mene u najljepše vrijeme:
Kad cvjetaju džeman i ružice,
Teško onom koj' za kog' uzdiše!
Boluj srce, al' nemoj umrijeti,
Dragi će ti ponude donijeti!

Izvor: Ksenija Cicvarić: Zapisano u vremenu. 3 vols. PGP-RTS, Beograd, 1998. (CD). Stara podgorička pjesma. Snimak nastao 15.10.1962. godine.









No comments: