Search the Sevdalinke Blog

31 January 2007

Najljepše sevdalinke 3

ŠTO LI MI SE RADOBOLJA MUTI

Što li se Radobolja muti?
To se na me moja draga ljuti!
Što joj nisam skoro dolazio,
I bijelo lice obljubio!

SINOĆ DOĐE TUĐE MOMČE

Sinoć dođe tuđe momče,
Iz tuđe zemlje.
A jutros konja sedla,
Hoće da ide.

Gledala ga crnooka,
lijepa djevojka,
gledajuć’ ga suze roni,
kroz plač govori:

“Oj, putniče, namjerniče,

poved’ i mene!“
«Oj, djevojko crnooka,
ne idi sa mnom;
Široka je Romanija,
Puna hajduka!»

AŠIKOV’O TURUNDŽIĆU BEGO
(pjevale Ešefa Memić iz Bosanskog Novog i Nazifa Bešić iz Kozarca; Zabilježio Vlado Milošević)

Ašikov’o Turundžiću Bego,
Ašikov’o tri godine dana.
Kad četvrta godina nastala,
Udade se draga za drugoga,
Za najmlađeg Fatibegovića.
Kad je čuo Turundžiću Bego,
Ide Bego Mati kujundžiji :
»Skuj ti meni lahke merdevine,

Da ja idem dragoj pod pendžere,
da ja vidim šta mi draga radi.“
Al’ mu draga u drugog na krilu,
u najmlađeg Fatibegovića.
Uze nože Turundžiću Bego,
pa on sebe gađa u srdašce!

SUNCE ZAĐE, A MJESEC IZAĐE (varijanta III)

Sunce zađe, a mjesec izađe,
Softa Mejru za goricom nađe:
”Daj mi Mejro studene vodice,

Daj mi Mejro iz tvoje iz ručice!”
“Bolan softa da nije grihota?”
„Daj mi Mejro vode iz bokala,
daj mi Mejro tako ti imana!“
“Bolan softa da nije grihota?”
„Daj mi Mejro vode iz perdeta,
daj mi Mejro tako ti dženneta!“
“Bolan softa da nije grihota?”
„Nije Mejro, nije nam grihota:
Ti si bula pa ćeš naklanjati,
Ja sam softa pa ću odučiti!»

P.S. Perdet – granica između pojavnog oblika čovjeka i čovjekove duše (po tumačenju Saliha ef. Traka; „Vrijeme i sevdah 3“, Institut sevdaha, 2003.)

BOSTAN PLIV’LA MAHMUTPAŠINICA
(pjevala Hajra Midžić iz Banja Luke, zabilježio Vlado Milošević)

Bostan pliv’la Mahmutpašinica,
Prekrila se vihar-bašmahramom.
Gledao je Mujo, momče mlado,
Gledao je i govorio je:
«Daj mi, Bože, vihar sa planine,
jugovine od Hercegovine,
da podigne saraj-bašmahramu,
haj, da ja vidim lice pašinice!»

bašmahrama – mahrama, rubac izuzetne vrste;

RUMENA MI RUŽA PROCVALA
(Pjevala rahmetli Zumra Mulalić)

Rumena mi ruža procvala,
Samo jedna staza ostala.
Tuda moj dragi prolazi,
I za sobom ata dovodi.
“Veži, dragi, ata za granu,
pa se penji meni uz granu,
da ti svoje jade kazujem:
Mene majka mladu udaje,
Dušica se s t’jelom rastaje!”

JA ZAGRIZOH ŠARENIKU JABUKU

Ja zagrizoh šareniku jabuku,
I poljubih Esmer đuzel djevojku!
Ja kakva je šarenika jabuka,
još je slađa Esmer đuzel djevojka!
„Oj, djevojko, slatka moja sladijo,
ko je tebi slatko ime nadio?
Il’ si melek, il’ džennetska hurija,
Il’ te majka kraj dženneta rodila?»
«Nit’ sam melek, nit’ džennetska hurija,
već me majka na dušeku rodila!“

FALILA SE ALIBEGOVICA

Falila se Alibegovica,
Na so(h)betu među hanumama:
”Da vi znate drage druge moje,

kako mene moj Ali-beg drži (voli):
Kad ja spavam na prsti se šeće,
Kad me budi na ruke me mami:
”Ustaj draga, drago srce moje,

Donio sam studene vodice,
U vodici rumene ružice.
Umivaj se studenom vodicom,
A utiraj rumenom ružicom,
Ne bi l’ bila ljepša od jetrve,
Od jetrve i od zaovice!”

JA URANIH JUTROS RANO, PRIJE SABAHA
(pjevala Zora Dubljević)

Ja uranih jutros rano,
Prije sabaha.
Kril’ma treptim da poletim,
Letjet ne mogu.

Uzalud mi moja krila,
Kad su žalosna,
zalud imam dragog,
kad je nevjera!

U mog dragog tvrda vjera –
Grumen šećera;
A u mene još je tvrđa –
Rosa do sunca!

I rosa će opanuti,
Šećer stopiti,
Sastaće se dva sevdaha,
Šerbe popiti!

SADIM VIŠNJU NA SRED ATMEJDANA
(sličnu varijantu pjevao rah. Zaim Imamović)

Sadim višnju na sred Atmejdana,
Čekam dragu tri godine dana.
Kad je višnja za trganje bila,
onda draga za ljubljenja bila.
Puhnu vjetru, odlomi joj grane,
dojde pobro, odvede mi dragu,
pa me pobro zove u svatove.
Muka ići, gora – ne otići:
Ak’ ne odoh, ja ne viđoh drage,
ako odoh, nagledah se jada!

KOLO VODI MEHMEDBEGOVICA

Kolo vodi Mehmedbegovica,
kolo vodi, a pjesme izvodi:
„Druge moje, ne hodite lude,
ne držite vjere u junaka,
muška vjera k’o vrbova zdjela,
muška glava k’o šušnjava grana :
udri granom o zelenu travu,

list opane, a grana ostane,
onaka je vjera u junaka!”

DJEVOJKA PITA SLAVIĆA

(sličnu varijantu pjevale Zehra Deović i Velinka Grgurević)

Djevojka pita slavića:
«Slaviću, bolan slaviću,
po čem’ ti Jurjev poznaješ?»
«Djevojko, zlatna jabuko,
lahko je Jurjev poznati:
Zemlja se travom pokrije,
Gora se listom odije!»

SVADILI SE ORLI I SOKOLI
(pjeva se poravno; tumačile Beba Selimović i rahmetli Zumra Mulalić)

Svadili se orli i sokoli,
Niže Žepča, u Jeleč planini.
Orli vele: «Naša je planina!»
A sokoli : «Naša djedovina!»
Kol’ko su se ljuto zavadili,
Sve su bistre vode zamutili!
Ne mogaše bistra Kiseljaka,
Njega čuva mlada pašinica,
Sa svojijeh devet djevojaka!

P.S. Ovo je, u osnovi, patriotska pjesma, koja svojom simbolikom upućuje na otpor austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine.

DRAG SE DRAGOJ NA PENDŽERU FALI
(zabilježio Ludvik Kuba 1893. god.)

Drag se dragoj na pendžeru fali:
«Draga moja, mene ženi majka!»
«Tebe ženi, a mene udaju,
tebi bolju, mene za boljega!
Tebi ćercu careva birbera,
meni sina careva vezira.
Kada care za večeru sjeda,
Car veziru uz koljeno sjeda.
Birber cara po dvi dvori ruke,
i mene će tvoja draga dvorit’.“
„Muči, draga, ne zadaj mi jada,
sad ću leći, pa ću umrijeti!“
„Ne mri, dragi, žalosna ti majka!
Ja te nejmam nigdje ukopati.
Da bih tebe u bašču kopala,
nije mi se ruža iscvjetala,
jazuk zlato brez ruže kopati!“

PIVO PIJU AGE SARAJLIJE
(Alija Bejtić, 1953.)


Pivo piju age Sarajlije,
na Ilidži pokraj Željeznice.
Dva Morića i dva Džindžafića,
Sa Kovača dva Halilbašića,
Sa Bistrika do dva Dženetića,
Iz Čedžrika do dva Vatrenjaka,
Sa Hiseta Kuna Hasan-aga,
Sa Bjelava Pinjo Bajraktare.
Njima služi krčmarica mlada.
Kako kojem čašu dodavaše,
Svaki joj se pod grlo faćaše.
Govorila krčmarica mlada:
”Ako mogu sviju vas dvoriti,

Ja ne mogu svima ljuba biti,
Doli jednom Pinji Bajraktaru!”


OJ, DUBICE, B’JELA GOLUBICE

Oj, Dubice, b’jela golubice,
Zaludu si b’jela i rumena,
Kad u tebi mog dragog nema!

Moga dragog u Varcaru kažu,
Kuća mu je bakrom pokrivena,
tri pendžera srmom navezena,
dvoja vrata od suhoga zlata!

NASRED FOČE STUDENA VODICA

Nasred Foče studena vodica,
tu dolazi dilber udovica.
Na njoj koša od stotinu groša,
Anterija – niza madžarija.
Gledalo je momče preko Drine,
gledalo je, pa je dozivalo:
«Sapni puce, dilber udovice,
sapni puce, puknuće mi srce!

Da mi te je mladu premamiti,
na prsima jelek potrgati,
b’jeloj koši hršum učiniti,
i dukate u vinu popiti!“

KAKAV HANKA ĆURAK SKROJI
(pjevala Nura Filipović iz Ključa; Zabilježila Ljuba Simić)

Kakav Hanka ćurak skroji,
Takog ćurka niko nejma!
Šile su ga tri terzije,
Tri terzije, tri godine!
Tri terzije ćurak nose,
Da se diba ne pokruti,
Da se zlato ne pomrsi!

SARHOŠ ALJO DRUME ZATVARAŠE
(sličnu varijantu tumačio rah. Himzo Polovina; pjeva se poravno)

Sarhoš Aljo drume zatvaraše,
Pa od cura đumruk uzimaše.
Otud ide Bešlagića Fata.
«Nećeš proći, Bešlagića Fato,
nećeš proći, dok te ne poljubim!»

NA VRATNIKU, POD ORAHOM
(pjesmu zabilježio rahmetli Muhamed Hadžijahić)

Na Vratniku, Pod orahom,
Voda provrela,
Tu dolazi l’jepa Diša,
Vodu zafaća.

Sočo joj se s Grada baca,
Zlatnim prstenom:
“Uzmi Dišo, uzmi dušo,
moja ćeš biti!”

«Neću, bogme, ne trebaš mi,
imam dragoga!»


IKINDIJA, SUNCE ZALAZAŠE
(tumačio rah. Himzo Polovina, mostarska sevdalinka)

Ikindija, sunce zalazaše,
Gonđe Meho s majkom večeraše.
Dolazi mu kona iz mahale,
dolazila, pa mu govorila:
“Kako možeš, Meho, večerati,
kada ti se draga za drugog udala?
Da je za kog’, ne bi ni žalio,
Već za tvoga, najboljeg jarana!»

ČARNA GORO, PUNA TI SI HLADA

Čarna goro, puna ti si hlada,
Srce moje još punije jada!
Jad jadujem, nikom ne kazujem:
Majke nemam da joj jade kažem,
ni sestrice da joj se potužim.
Imam dragog, al’ je nadaleko :
Dokle dođe, pola noći prođe,

Dok probudi, pjevci zapjevaju,
Dok poljubi – sabah-zora prođe,
Sabah-zora – ode dragi doma!

BANJA LUKO, NA KRAJINI FALA
(sjajno tumači Avdo Lemeš kucajući u saz)

Banja Luko, na Krajini fala,
Niko ne zna ničijega hala.
Ićindija, stiže haberdžija,
Utopi se Mujo Čelebija.
Utopi se ata kupajući,
Na Vrbasu, usred Banja Luke.
Muju žali butum-Banja Luka,
ponajviše Mujagina Zlata:
”Bolan Mujo, draži od očiju,
Dok sam živa udati se neću!“

ĐEVOJKE SU POD RUŽICOM VEZLE

Đevojke su pod ružicom vezle,
Redom vezle, redom govorile,
Svaka fali svojega meraka,
Umihana ništa ne govori,
Samo jednu riječ govorila:
«Moje druge, u jad ne hodile,
ne imajte vjeru u jarana,
u jarana vjera do večere,
i mene je jedan prevario:
Danas-sjutra, uzeću te draga,
Pa mi ode za Bosnu ponosnu;
Otud mi je knjigu otpravio:
”Umihana, ti se preudaji,

Našao sam lijepu đevojku,
Nit’ je ljepša, nit’ bolja od tebe,
Nit’ boljega soja od tvojega,
Al’ nije uz jarane rasla,
K’o što ti si uz mene porasla!»

Pjesmu je zabilježio Husein Bašić, književnik i sakupljač narodnog blaga iz Podgorice (antologija «San i pola života»).

MAJKA KĆERKU U PO NOĆI KARA

Majka kćerku u po noći kara:
“Lezi, kćeri, boliće te glava!”
“Prođi me se, moja stara majko,
noćas mi je dolazio dragi.
Da ga vidiš, moja stara majko,
kakve su mu oči i obrve!
Oči su mu tamna pomrčina,
Vedro čelo, sjajna mjesečina.
Vedro čelo, sjajna mjesečina,
Pa kako ću da usnijem, majko,
kad mi je uv’jek pred očima!“

MISLIO SAM SVAKI DAN
(Pjevao rah. Zaim Imamović)

Mislio sam svaki dan,
da se s tobom upoznam,
da srce i dušu,
tebi ja predam.

Mislio sam, mislio,
i u srcu žudio,
dok tebe kraj sebe,
nisam video.

Daj mi prsten s prsta tvog,
ja ću tebi prsten s prsta mog,
nek’ se zna da su dva,
srca spojena!

NEVESINJE RAVNO, TAMO MI JE DRAGI
(pjeva Zehra Deović)

Nevesinje ravno, tamo mi je dragi,
Spremi mi ga amo, šta mi radi tamo.
Bolan bio, dragi, ne čini mi dagme,
Da se sutra mlada ne stidim jarana!
Ja ću tebe ljubiti i srcem i dušom,
I tobom se dičiti k’o proljetnom ružom!

BOSA MARA BOSNU PREGAZILA
(pjevala Emina Smajić iz Banja Luke; zabilježio Vlado Milošević)

Bosa Mara Bosnu pregazila,
Bosa paši pod čadore dođe:
«Aman, paša, na tvoje delije,
a na tvoga sina Sulejmana.
Sinoć su mi na dvor udarili,
Meni mladoj hilu učinili!
Ja sam mlada Bosnu pregazila,
Mogu bosa i do cara doći!»
“Aman, Maro, lijepa djevojko,
bi li kojeg mogla prepoznati?”
“Samo jednog mogu prepoznati:
Na glavi mu fesić medžidija,
Po fesiću kita azizija,
Tog’ bi mlada mogla poznavati!”

Objašnjenje riječi:
Hila – prevara, nepravda
Azizija – sinonim za fes
Fes – po gradu Fezu u Maroku

U MOSTARU, U NOVOM PAZARU

U Mostaru, u novom pazaru,
Tu se veze na namu košulja,
A vezla je Harpagića Uma,
Jaranici – Kajtazovoj Đulsi.
Poručuje Kajtazova Đulsa:
»Je l' mi hazur koša dušanija,
Dušanija, sâde sermajlija,
Što će koši biti elemeka?»
Odgovara Harpagića Uma:
«Elemeka, četiri dukata,
halvaluka begova ortaka!»
Poručuje Kajtazova Đulsa:
»Jaranice, Harpagića Đulso,
Poslaću ti četiri dukata,
Al' ne šaljem begova ortaka!»
Ljuto kune Harpagića Uma:
»A neka te, Kajtazova Đulso!
Da Bog da se bôljom razboljela,
Razboljela, a ne preboljela,
Ostala ti dušanija pusta!
Ona ti se dala na telala,
Kupila je Harpagića Uma,
Za nju dala gdje god što imala,
Derala je s begovim ortakom!»

ĐUZEL MEJRA U ĐULU ZASPALA
(Zabilježio Milan Bugarinović, zbirka štampana 1904. u Mostaru)

Đuzel Mejra u đuzelu zaspala,
Đul se truni, đul Mejrušu budi:
“Ustaj Mejro, majka te udala,
Za jarana – tvojega sevdaha!”

SINOĆ MENI DOLAZIO DRAGI
(Zabilježio Milan Bugarinović, zbirka štampana 1904. u Mostaru)

Sinoć meni dolazio dragi,
Baš na vrata i na dva i tri puta,
Ja ne smjela na vrata izaći,
Jer je babo zatvorio vrata,
Od njega se zatvorila rajska!
Dragi hoda ispred b’jela dvora,
I pogleda sahat iz njedara,
Sahat kuca, moje srce puca,
A zaludu – ne smjedoh izaći!

GDJE NO SINOĆ SUNCE ZALAZAŠE
(pjevao Meho Zekić iz Mostara)

Gdje no sinoć sunce zalazaše,
Tu mi Meho s majkom večeraše,
Suha hljeba i nobe šećera.
Meho jede, majka mu ne jede:
«Što ne jedeš, moja mila majko?»
«Ja sam jela jada i čemera,
što imade, sve djevojci dade!»
«A šta sam joj, moja majko, dao?»
«Dvije dibe, četiri kadife;
I dva fesa, oba nakićena,
Dvije ogre žutijeh dukata!»

DUHNI VJETRE MALO SA NERETVE
(tumačio rahmetli Himzo Polovina)

Duhni vjetre malo sa Neretve,
Pa rastjeraj maglu po Mostaru!
Da ja vidim svoju milu Maru!
Bil' se Mara, poljubiti dala?
«Kakva bi se ja djevojka zvala,
kada se ne bi poljubiti dala?!»

DUNJALUČE, GOLEM TI SI
(sjajno tumačio uz pratnju saza Selima Salihovića rahmetli Himzo Polovina; tekst je dio balade «Morići»; opširnije o Morićima u istoimenoj knjizi Đenane Buturović)

Dunjaluče, golem ti si,
Sarajevo, seir ti si,
Baščaršijo, gani ti si,
A Vratniče, gazi ti si.

Oj, Bistriče, strmen ti si,
Ćemalušo, duga ti si,
Latinluče, ravan ti si,
Bezistane, mračan ti si.

Tašlihanu, širok ti si,
L'jepa Maro, l'jepa ti si,
Dosta si me napojila,
Od dušmana zaklonila!

POKRAJ LAŠVE ZELENA LIVADA

Pokraj Lašve zelena livada,
Po njoj pasu konji Atlagića.
Pripinje ih Atlagića seka,
L'jepa seka, dilber Umihana,
Zlatnom žicom za srmali kolje.
Gdje joj zlatne žice nedostaje,
Tu dotiču ruse pletenice;
Kose reže – ljute konje veže.
Gledalo je momče sa pendžera,
Gledalo je, pa joj besjedilo:
«Ne rež' kose, seko Atlagića!
Vrijednije su tvoje pletenice,
Već sto braće i stotinu konja!»

OGRIJALA MJESEČINA
(sličnu varijantu pjevali «Pljevaljski tamburaši»)

Ogrijala mjesečina,
kao bijeli dan,
Otud ide udovčina,
kao truho panj.

Veli meni moja majka,
Da me za njeg' da.
Allaha mi milosnika,
I ako me da,
Oči ću mu iskopati,
Da me ne gleda!

Svo ću lice izgrebati,
Da ga ne ljubi,
Crne kose odrezati,
Da ih ne mrsi!

KAD SE ŽENI ĆURČIĆU LUTVAGA

Kad se ženi Ćurčiću Lutvaga,
On uzima Šidu Fejzaginu.
Poručuje Šida Fejzagina:
»Čuješ mene, Ćurčiću Lutvaga!
Sreži meni bejaz anteriju,
Pa mi kiti puca uz njedarca,
Često puca, gdje no srce kuca,
Sve od srme i od suha zlata,
Da ja vidim, Ćurčiću Lutvaga,
Hoćeš li ih znati otkopčati?»

KULU GRADI LJUBOVIĆU MLADI

Kulu gradi Ljuboviću mladi,
Prema kuli age Hasan-age.
Gledala ga sa pendžera Zlatija,
Đuzel šćerka age Hasan-age,
Gledala ga, pa govorila:
»Ja kršna li momka za gledanje!
Kad je danju 'vaki za gledanje,
Ja kakav je noću za ljubljenje?!»

LASTAVICE, LASTO
(pjevale pokojna Lela Karlović, Danica Obrenić i Zehra Deović)

Lastavice, lasto,
Bog ti sudio!
Lastavice, lasto,
Bog te ubio!
Što mi budiš,
Dilberče to.
Ne kuni me, ludo,
Ne karaj me.
Ne kuni me, mlado,
Ne karaj me!
Ja ga budim,
Da ga milujem,
Da ga milujem, ludo
Da ga cjelujem!

KIŠA PADA, TRAVE RASTE, ZLATNA GODINA

Kiša pada, trava raste, zlatna godina,
Imam momka crna oka, baš mi dodija,
Da ga hoće u soldate, baš bih voljela!

Stiže knjiga, uzeše ga, ostah žalosna,
Ostade mu fesić kita, ja mu kitila,
Ostade mu sat i lanac, ja mu kupila.

Ode dragi Banja Luci, jonluk noseći,
I ponese zlatnu burmu na lijevoj ruci.
Vrbas vodo, čuvaj dragog kad po tebi plije,
Od Omera na svijetu niko draži nije!

Jonluk – hrana koja se sprema putniku; U Hercegovini se koristio izraz «brašanica».
Ovu varijantu sjajno pjeva Ljubica Berak («Banjalučki sevdah u vremenu», Institut sevdaha, 2004.) Pjesmu je zabilježio pokojni Jozo Penava 1931. god. od narodnog pjevača Mehage Terzića iz Karaule kod Travnika. Prvu varijantu pjevao Husein Kurtagić.

GOLUBICE BIJELA, ŠTO MI NE GUGUĆEŠ

«Golubice bijela, što mi ne gugućeš?»
«Gugutati neću u Trebinju gradu!
U Trebinju gradu, teška žalost kažu:
Đe boluje mlada Zubčevića Fata.
Nasred kuće leži k’o jela zelena,
viš’ nje sjedi majka, grozne suze valja.»
Progovara mlada Zubčevića Fata:
»Kad ja umrem, majko, na mehku dušeku,
nanes’te me, majko, uz to polje ravno,
nek’ me vide, majko, polički bećari,
neka žale, majko, Zubčevića Fatu!
Selam ćeš mi, majko, iz Bihova Mehu!»

Ovo je jedna od nekoliko varijanata poznate trebinjske sevdalinke koja je opjevala Fatu Zubčević. Varijantu je zabilježio Ludvik Kuba 1893. god.
Bihovi i Police – trebinjski lokaliteti;

POŠETALA ŠEĆER KAJNA ŠEHOVA

Pošetala šećer Kajna Šehova,
Po terćiji, po avliji Šehovoj,
Na njojzi burundžukli košulja,
Po košulji tri diba do zemlje,
Po nogam’ joj srm-sedefli nalune,
Po nalunam’ sandufdefle panule.
Gledala je tri ašika s Carine,
Među sobom govorili i rekli:
“Divna li je šećer Kajna Šehova,
Šećer Kajni nejma para do cara!
Blago onom koji će je grliti,
A najsretniji ko će Kajnu ljubiti!”

Pjesmu je zabilježio Vuk Vrčević sredinom XIX st., za vrijeme svoga službovanja u Trebinju, a objavio Vuk Karadžić 1866. god. Nije poznato ko je bila ljepotica „Kajna Šehova“ čije se ime spominje, ali se, nesumnjivo, radilo o pravoj ljepotici.
Carina – trebinjski lokalitet

BANJA LUKO I TA TVOJA SIJELA
(zabilježio Mustafa Mulalić)

Banja Luko i ta tvoja sijela,
U tebi me cura zanijela.
Zanijela garavim očima,
B’jelim licem i mednim ustima.
Kad bi Bog d’o da bi moja bila,
moja bi se želja ispunila.
Ne bih znao više šta me boli,
Ljubio bih što mi srce voli!


HAMID-AGU MAJKA NAGIZDALA

(pjevala Bejaza Pelesić iz Brčkog; zabilježio Alija Nametak)

Hamid-agu majka nagizdala:
Na čelo mu šala napisala,
ko god vidi nek’ mašala viče,
ko ne vidi nek’ od Boga išće:
“Nu mašala age Hamid-age!”
Za to sam ja mlada razabrala,
Pa ja sabra’ sedam djevojaka,
Da išćemo Hamida od majke.
“Ta, Boga ti, Hamidova mati,
hoćeš li nam Hamid-agu dati?”
“Ta, Boga vam, sedam djevojaka,
kako ću vam Hamid-agu dati?
Vas je sedam, a moj Hamid jedan!”
«Ta, Boga ti, Hamidova mati,
lahko ćemo Hamida dijelit’ :
jednoj fermen, jednoj čakširice,
jednoj fesić, jednoj kundurice,
jednoj kovče, meni Hamid momče!»

SJEDI DUDA KRAJ PENDŽERA
(Pjevala Bejaza Pelesić iz Brčkog; zabilježio Alija Nametak)

Sjedi Duda kraj pendžera,
Moli Boga tajno;
Da joj Bog da šećer-Mehu,
ovog svijeta raj.
„U sanduku ruho truhne,
mladost prolazi,
a ja čekam šećer-Mehu,
on ne dolazi.
Što će meni pusto blago,
i čardaka dva,
kad ja nejmam šećer-Mehu,
da mu srce dam!“

LIPA NAZA VODU GAZA

Lipa Naza vodu gaza,
nad vodu se nadnosila:
“Rabbum Bože, lipa ti sam,

još da su mi crne oči,
crne oči i obrve!
Tri bi’ momka primamila,
i Aliju Sarajliju,
i Mehmeda kujundžiju,
što no kuje altinluke,
altinluke, altin-kupe,
i na ruke bilenzuke,
i na glavu almas-granu,
i na čelo almas-pero!

Napomena: Ovu su pjesmu Aliji Nametku 25. avgusta 1970. godine pjevali Husein Narin (Nametak), porijeklom iz Mostara, Kimeta Narin (Ljamović), porijeklom iz Sjenice i Mehmed Orhan (Danović) porijeklom iz Bileće, svi bošnjački muhadžiri u mjestu Čajdžu, u Turskoj. Izvor: Alija Nametak, Od bešike do motike: Narodne lirske i pripovjedne pjesme bosanskohercegovačkih Muslimana. Sarajevo, 1970.

MOLILE SE EDRENSKE SPAHIJE
(Pjevao rahmetli hadži Mujaga Strik iz Sarajeva; zabilježio Alija Nametak)

Molile se edrenske spahije,
Molile se Ćuprilić veziru:
”Lalo naša, Ćuprilić vezire,

Što nam nejma od Bosne indata:
iz Saraj’va gazi Husrev-bega,

Iz Mostara bega Ljubovića,
Sa Glasinca starog Šahin-paše,
Da nam dođu pod Gradinu ravnu?”

Indat – pomoć

MOJ PENDŽERU, MOJA SIROTINJO
(pjeva Emina Zečaj uz saz Ćamila Metiljevića)

Moj pendžeru, moja sirotinjo,
nema onog ko te ob’lazio.
Dvori bili, pa se rasturili,
Dragi bio, pa se oženio.
Moj jablane sav se salomio,
Moj čardače vatrom izgorio!
Što po tebi sama šetajući,
Studen jorgan nogom šuškajući.
Studen jorgan, a golema zima,
Pa se pitam kako ostah živa?!







Post a Comment