Djevojka je na gradu klanjala,
Klanjajuci u Boga iskala:
“Daj mi, Boze, oci sokolove,
da preletim preko Sibenika,
da ja vidim svoga sudjenika:
je l’ mi naki, k’o sto mi ga hvale,
je l’ mi lijep, k’o sto mi ga kazu?!”
Kod Boga joj magbul dova bila:
Bog joj dade oci sokolove,
I bijela krila labudova,
Pa prelece preko Sibenika,
Ona vidje svoga sudjenika;
Dragom Bogu sucur ucinila:
“Bolji mi je nego sto ga hvale,
Livsi mi je nego li ga kazu!”
DJEVOJKA JE POD ĐULOM ZASPALA
Djevojka je pod djulom zaspala,
Djul se truni, pa djevojku budi.
Djevojka je djulu govorila:
“A moj djule, ne kruni se na me,
Nije meni do cega je tebi!
Vec je meni do moje nevolje:
Mlad me prosi, za stara me dase!”
DJEVOJKA SE
“Drino vodo, moja posestrimo,
Pozdravi mi sve moje jarane,
Da ne kose ispod Drine trave,
Pokosit ce moje kose plave,
Djevojka sam, kose su mi drage!
Drino vodo, moja posestrimo,
Pozdravi mi moje jaranice,
Da ne piju Drine vode hladne,
Popit ce mi moje oci crne,
Djevojka sam, oci su mi drage!
DJEVOJKA SOKOLU ZULUM UCINILA
Djevojka sokolu zulum ucinila,
Zulum ucinila, goru zapalila.
Gorjela je gora do dva, do tri dana,
Dok je dogorjela sokolu do gnijezda.
Soko gnijezdo gasi, krila mu se pale,
Sokolici piste, a soko proklinje;
Ljuto kune soko ljepotu djevojku:
“Dugo djevovala, i to bolovala;
Ceda ne imala, nit’ rukom povela,
Sto meni sokolu zulum nanijela,
Sto meni sokolu zulum ucinila!”
ENO ZORA, SVANUT’ MORA
"Eno zora, svanut' mora,
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga duso, da idem!"
"Nije zora, vec je hora,
ostani, jangin-dragi, jos malo,
prilezi, asik-dragi, kraj mene!"
"Eno ezan sa munare,
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga duso, da idem!"
"Nije ezan, vec Murtezan,
ostani, jangin-dragi, jos malo,
prilezi, asik-dragi, kraj mene!"
FALIO
Falio se zuti limun kraj mora:
“Na taj svijet ja sam cvijet najljepsi,
Jer djevojke mute serbe od mene!”
Za to cula nekosena livada:
“Ne fali se, zut limune kraj mora,
Ja sam prvi l’jepi cvijetak od ljeta!”
To zacula neprosena djevojka:
“Ne fali se, nekosena livado,
Ja sam cvijet na taj svijet najljepsi!”
To zaculo mlado momce azgince:
“Ne fali se, neprosena djevojko,
Ja sam cvijet na taj svijet najljepsi.
Pokosit cu nekosenu livadu,
Obljubit cu neprosenu djevojku!”
HOTIO BI ALI-PASA DOCI
Hotio bi Ali-pasa doci,
al' ne smije kroz Saraj'vo proci.
Nijesu age medene baklave,
a junaci pita zeljanica,
a neferi sitni hurmadzici,
bazerdzani na medu djulnari,
mladi bez keske u kazanu,
a terzije, sitne resedije,
a bakali, bijeli pilavi,
krevetari, biber po pilavu,
biber pali, bijeli pilav kvari,
kazandzije, zlacani sahani,
cizmedzije, zerde u sahanu,
saracici, sitni kolacici,
a kazazi, bamja u sahanu,
borov corba, kahvedzije mlade,
a ascije, hosaf kaisije!
JA USADIH JELU NA KAMENU
Ja usadih jelu na kamenu,
Sto je kisa, to je jela visa,
Sto je sunce, to je zelenija.
E, takva je u mene djevojka:
“Sto je karam, to je veselija,
Sto je ljubim, sve je rumenija!”
JA POSETAH RAHICKIM SOKAKOM
(pjevao pokojni Vule Jeftić)
Ja posetah, Hano,
Ja posetah, duso,
Ja posetah, ime moje,
Rahickim sokakom.
Kad Rahicke, Hano,
Kad Rahicke, duso,
Kad Rahicke, ime moje,
Beru seftelije.
Ja zaiskah, Hano,
Ja zaiskah, duso,
Ja zaiskah, ime moje,
Jednu sefteliju.
Draga meni, Hano,
Draga meni, duso,
Draga meni, ime moje,
Dvije iz njedara!
JE L’ TI ZAO STO SE RASTAJEMO
Je l’ ti zao sto se rastajemo,
Rastajemo, a ne sastajemo?
Jest mi zao i dusa mi znade,
Bog ubio, ko nas rastavio!
Zemljica mu kosti izmetala,
Kroz kosti mu trava promicala,
A kroz usta gorka cemerika.
Zali dragi, i ja cu zaliti,
Sto se nama brane sastanuti!
JECAM ZELE TUZLANKE DJEVOJKE
Jecam zele Tuzlanke djevojke,
Jecam zele, jecmu govorile:
“Jecam zito, sjeme plemenito,
Mi te zele, a mi te ne jele!
Svatovski te konji pozobali,
Prije moji nego brata moga!”
KAD ALI-BEG MLADI BEG BIJAŠE…
Kad Ali-beg mladi beg bijaše,
Djevojka mu bajrak nosijaše.
Momci begu tiho govorili:
“Vallah, billah, a tako ti dina,
Prođ’ se, beže, bajraktar-djevojke!”
“Vallah, billah, a tako mi dina,
Ne prođoh se bajraktar-djevojke!
Duga Bosna, meni sluga dosta,
Bajraktara nema do Mostara!”
KAD CES ALJO U SARAJ’VO
[po pjevanju Emine Zecaj]
Kad ces Aljo u Saraj’vo?
Hej Aljo, moje mi zlato,
Hej Aljo, Alija!
Sta ces meni donijeti?
Hej Aljo, moje mi zlato,
Hej Aljo, Alija!
Don’jet cu ti zlatan prsten!
Hej Hajro, moje mi zlato,
Hej Hajro, Hajrija!
Zlatan prsten i mendjuse!
Hej Hajro, moje mi zlato,
Hej Hajro, Hajrija!
KONJA KUJE DIZDAREVIC MEHO
Konja kuje Dizdarevic Meho,
Konja kuje, konj mu ne miruje.
“Stan’ dorate, stani doro,
Stani dobro moje,
Ne kujem te da te preprodajem,
Vec te kujem da s tobom putujem,
Da putujem sebi po djevojku!
Ako Bog da, pa je dovedemo,
Zlatne cu ti ploce udariti,
Zlatne ploce i srebrne cavle!”
KOPCIC KUJE NA MORU SAHATA
Kopcic kuje na moru sahata,
Kopcic kuje, daleko se cuje,
Sve do Stoca i do Pocitelja.
To zacula Fatusina majka,
Govorila Fatusi djevojci:
“Cujes, Fato, Kopcica sahata,
Gdje ga kuje Kopcic Sulejmane,
Gdje ga kuje, kako li se cuje!”
Nasmija se Fatusa djevojka,
Pa besjedi svojoj staroj majci:
“Cujes li me, moja mila majko,
Ono Kopcic ne kuje na moru,
Niti kuca, nit’ kuje sahata,
Jer je davno sahat sakovao,
Vec on kuca da mene dokuca!”
Napomena: Familija Kopcic je poznata begovska familija u Bosni, a potice iz istoimenog mjesta smjestenog u Gornjoj Rami pod planinom Kozo, koja je udaljena 12 km od Prozora. Kopcici su se smatrali jednom od najbogatijih bosnjackih porodica. U selu Kopcici, koje je potopljeno 1968. godine zbog izgradnje hidrocentrale, zivjele su tokom proteklih stoljeca brojne bosnjacke familije, ogranci cuvenih Kopcica. Kopcici i njihovi clanovi se spominju u vise narodnih pjesama (npr. u Hörmannovom zborniku bosnjacke epike). [Izvor: HIVZIJA HASANDEDIC: Kopcici i njihove zaduzbine u Kopcicima kod Prozora. Takvim za 1988. godinu.
KRAJ DOBOJA STUDENA VODICA
Kraj Doboja studena vodica,
Na njoj sjedi Ajka udovica,
Ja kakva je, majko, u pojasu:
Struk momacki, pogled djevojacki;
Struk joj valja Sama i Perzije,
Obrvice seher Sarajeva,
Crne oci bijela Stambola!
LIJEPA TI JE U ALAGE LJUBA
Lijepa ti je u Alage ljuba,
Ljepote joj u svoj Bosni nema,
U svoj Bosni i Hercegovini!
Zaludu joj sva ljepota njena,
Kad Alaga na nju i ne gleda,
Vec on ljubi Omerovo zlato,
Koje no je u kafezu raslo,
Nit’ vidjelo sunca ni mjeseca,
Ni oblaka, ni dobra junaka,
Niti znade na cem’ zito raste,
Na cem’ zito, na cem’ rujno vino!
LIJEPA FATA…
Lijepa Fata vodu lila,
Nad vodu se nadnijela,
I u vodi ogledala,
Sama sebi govorila:
“Boze mili, lijepa li sam!
Jos da su mi crne oci,
Sve bih momke premamila!
I Aliju Sarajliju,
Koji kuje zlatne toke,
I na ruke belenzuke!”
LIJEPA ZEJNA…
(sličnu varijantu pjevala pokojna Danica Obrenić)
Lijepa Zejna po bostanu sece,
Majka Zejnu na veceru zvala:
“Hajde, Zejno, s majko vecerati!”
“Vecerajte, mene ne cekajte,
Nije meni do vase vecere,
Vec je meni do mojega jada!
Sinoc mi je dragi dolazio,
Cudan mi je zulum ucinio,
Kun’ ga majko, i ja cu ga kleti!
Stani, majko, ja cu zapoceti:
Kud hodio, meni dohodio,
Dohodio i zumbul lomio,
Othodio, srce odnosio,
Odnosio, meni prkosio!
Tamnica mu moja njedra bila,
Sindzir halke, moje bijele ruke!
L’JEPO TI JE CV’JECE U PROLJECE
L’jepo ti je cv’jece u proljece,
Jos su ljepse u jesen djevojke.
Kad zagrnu uz ruke rukave,
Kad zaglade kose u uvojke,
Pa zadignu dzamfezli dimije,
I uhvate kolo na livadi,
Smamile bi s neba oblake,
Kamol’ ne bi sarajske junake!
Takva ti je i Glođina Fata:
Sve se sece i plecima krece,
Sve se ljuti, moju pamet muti,
Otkud mene primamiti nece?!
LIJEPO TI JE POGLEDATI
(pjevala Zehra Deović)
Lijepo ti je pogledati,
Preko Drine na vedrine,
Preko oka na dragoga!
U mog dragog b’jeli dvori,
Cini mi se, bit ce moji,
Pred dvorom mu zelen mejdan.
Tu junaci seir cine,
A moj dragi konja igra,
A ja stojim, te ga gledam:
Mili Boze, cudna bega!
Soko li je? Junak li je?
Dragi li je? Sunce li je?
MAJKA KARA SECER SALIH-AGU
[zabiljezio Alija Bejtic]
Majka kara Secer Salih-agu,
Za vecerom, za secer-baklavom:
“Bog t’ ubio, sine Salih-aga,
Sto imade, sve djevojci dade!”
“A sta sam joj, mila majko, dao?
Dv’je terlije, dvije anterije,
Dvije dibe, cetiri kadife,
Dvoje mestve, a dvoje papuce,
Dva fesica biserom kicena,
Dva kicena, a dva nekicena,
Dva halhala uoci Bajrama,
Bajramluka, mestve i papuce!”
Napomena: Secer Salih-aga je posve stvarna licnost i prisutan je u nekoliko simpaticnih lirskih pjesama. Rijec je o Salih-agi Turnadzicu/ Turnadziji, koji je zivio u sarajevskoj mahali Nadmlini u prvoj polovici XIX stoljeca. Pogledati pjesmu br. 237 pod naslovom “Secer Salko, ne seceri mi se”. [izvori: ALIJA BEJTIC: Prilozi proucavanju nasih narodnih pjesama. “Bilten Instituta za proucavanje folklora u Sarajevu”. Vol. 2/1953., str. 393-394; takodjer pogledati: MUNIB MAGLAJLIC: 101 sevdalinka. Mostar, 1978., str. 150.]
MAJEVICE, VISOKA PLANINO
Majevice, visoka planino,
U teb’, kazu, tri smeta snijega:
Jedan lanjski, drugi onomlanjski,
Treci, kazu, od nove godine.
Medju njima zelena livada,
Na livadi brat i sestra sjede.
Tu brat sestri kosulju sijase,
Sestra bratu uz rukav vezase,
Pa se sestra svome bratu moli:
“Prisij meni puce do puceta,
Da ne prodje igla od merdzana,
A kamoli ruka od junaka!”
MAJKA NURU POCESTO IZRUZI
[zabiljezio Alija Bejtic]
Majka Nuru pocesto izruzi:
“Kceri Nuro, jedna pustahijo,
Sve djevojke na tebe su mani,
Sto zavodis momke i udovce,
Celebije, age Sarajlije.
Sta li cekas, sto se ne udajes?”
“Majko moja, almasli leptiru,
ne
ne znam kog’ cu momka izabrati,
svaki ima po jednu mahanu,
ponajdrazi dvades’ i cetiri:
Necu Dzine, ne mogu se s njime,
necu Kline, ruzno mu je ime,
necu Svrze, sve ga cure mrze,
necu Dzane, nije Dzano za me,
ni Kulasa, a ni Saparasa,
Ni Comare, od ml’jeka provare,
Ni Dokare, na maslu cicvare,
Ni Pekare, sarajske fukare,
Turhanije, jadne divanije,
Dzindzafica, tanka tankovica,
Ni Suprage, ondi nema age,
Ni Pejdaha, nemam na njeg’ aha,
Ni Sarica, ni Bakarevica,
Dva jangina, sto cu, majko, s njima?
Turnadzije, jednog dilendzije,
Zubetljaka, jednog prosjaka,
Obhodjasa, jednog budalasa,
Ni Hecama, ubila ga tama,
Ni Morica, kuga ga smorila,
Ni Zeticu, jednu kukavicu,
Ni Jamaka, ukisla kajmaka,
Necu Pinje, sta cu, majko, s njime?
Ni Krnusa, ruzna mu je dusa,
Necu Vrage, nisu meni drage,
Ni Semiza, glogova pekmeza,
Kulendera, jednog betera,
Merhemiju, jednog lafadziju,
Ni Kuraha, puha iz oraha,
Ocaktana, jednog kalpozana,
Dalagije, tanke oklagije,
Ni Sabure, nisu za njeg’ cure,
Necu Misce, srce mi ne isce,
Pa makar se nikad ne udala!
Moje gondje Madzarevic Mujo,
Fisno gondje crnih nausnica,
Mrke kose, a bijela lica,
I ociju kao u sokola.
Moja majko, od almasa grano,
Za Muju ce se udati Nura!”
MENE MLADU KRIVO POTVORILI
Mene mladu krivo potvorili,
Da ja imam do devet asika;
Nemam Bogme neg’ tri Krajisnika:
L’jepog Salku – ruspu na fesicu;
L’jepog Ibru – u njedrima svilu;
L’jepog Mehu – sahat na srdascu;
Sahat kuca, Salki srce puca,
Sahat zveci, Ibri srce jeci!
[po pjevanju sazlije Selima Salihovica (1910-1988)]
“Mogu l’ Hanko nociti,
Mogu l’, duso, nociti?”
“Mores stici i kuci,
Jos je rano do noci.”
“Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
Ja sam momak umoran,
Ja cu odmah zaspati.”
“Prostrite mu na basci!”
“Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
More kruska opasti,
Siromaha prepasti!”
“Prostrite mu na cardak!”
“Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
Cardak ce se srusiti,
Siromaha ubiti!”
“Prostrite mu kraj vatre!”
“Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
More ziza skociti,
Siromaha sprziti!”
“Prostrite mu kraj mene!”
“Deder Hanko, Boga ti,
Deder Hanko, dina ti,
Kraj tebe cu spavati,
B’jelo lice ljubiti,
Carne oci mutiti!”
Napomena: Rahmetli Selim Salihovic (1910-1988), sazlija i pjevac iz Janje kod Bijeljine, bio je vrijedan bastinik bosanske sevdalinke. Profesor Munib Maglajlic ga naziva ‘vjerodostojnim bastinikom usmenog pjesnistva’. Repertoar njegovih pjesama nije obuhvatao samo sevdalinke, nego i druge tipove pjesama: balade, romanse, saljive narodne pjesme, etc. Iako se muzikom nije bavio profesionalno, Selim Salihovic je znacajno doprinio ocuvanju muzicke tradicije Bosne i Hercegovine. [izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmeno pjesnistvo od stvaralaca do sakupljaca.
No comments:
Post a Comment