Interesantni omoti sa starih singlica, III dio

Interesantni omoti sa starih singlica, II dio

Interesantni omoti starih singlica, I dio

Najljepše sevdalinke 9

ZA GORICOM SELO POMALENO
(po pjevanju Safeta Isovića i Vuleta Jeftića)

Za goricom, Hano,
Za goricom, dušo,
Za goricom, ime moje,
Selo pomaleno.

Ja pošetah Hano,
Ja pošetah, dušo,
Ja pošetah, ime moje,
Rahićkim sokakom.

Sve Rahićke, Hano,
Sve Rahićke, dušo,
Sve Rahićke ime moje,
Pendžer otvorile.
Samo moja, ime moje,
Pendžer zatvorila!

KAD PUHNUŠE SABAHZORSKI VJETROVI

Kad puhnuše sabahzorski vjetrovi,
razviše se po haz-bašči đulovi,
otvori se na Bendbaši kapija,
ishodila Šahinova gospoja,
ona sjede pod ružicu rumenu,
pa navlači Šahinove obrve,
baš i onu s Ćabe surmu pod oči.
Ona misli da to niko ne vidi
al' to vidi mlad mujezin s munare,
pa on ne zna turski ezan učiti,
već on stade na munari pjevati,
pa on pjeva šahinove obrve,
baš i onu s Ćabe srmu pod oči!

DA SAM BOG D’O HALVATLI VODICA
(zabilježio Vlado Milošević, Bosanske narodne pjesme)

Da sam Bog d'o halvatli vodica,
ja bih znala gdje bih izvirala!
U avliji bega, Smail-bega,
nek' me nose Smailove sestre.
Nek' me pije Smailova majka,
ne bi li me u kahvi popila!
Ne bi li joj srcu omilila,
ne bil' mene za sina uzela!

JEZERO JE SVO ZELENO

Jezero je svo zeleno,
naokolo izvezeno,
a u sr'jedi pozlaćeno,
na pozlati kolo igra,
u tom kolu moja draga,
Suncem glavu povezala,
a čelo joj zlatna hamajlija,
obrvice sa mora pijavice,
trepavice krila lastavice,
a dva oka dva vrela studena,
dva obraza dva đula rumena,
pod grlom joj zlatna mjesečina,
kad govori k'o da oganj gori,
kad se smije k'o da sunce grije!

MAJKA FATU KROZ TRI GORE VIČE

Majka Fatu kroz tri gore viče:
"Je si l' kćero ubijelila platno?"
Fata joj se kroz sedam odziva:
"Nisam majko ni do vode došla!
Dragi mi je vodu zamutio!
Kun' ga majko i ja ću ga kleti,
samo stani, ja ću započeti:
Tamnica mu moja njedra bila,
sindžir-halke, moje bijele ruke,
bukagije, moje belenzuke!"

KOLIKO JE U NEDJELJI DANA

Koliko je u nedjelji dana,
svi su dani od srebra skovani,
a nedjelja od suhoga zlata!
Subota je nedjelju don'jela,
a nedjelja dragoga dovela.
Dragi mi je karanfil donio,
i poljubac u đul-obraščiće!
Ja sam njemu trostruko vratila:
dala sam mu vezenu mahramu,
i alkatmer usne-djevojačke!

U VAKUFU B’JELA KULA OD TRI TAVANA

U Vakufu b'jela kula od tri tavana,
i u kuli lijepa Mina Alajbegova.
Njoj dolazi mlado momče svake jacije,
donosi joj ogledalo sa tri jazije:
"Šta će meni ogledalo sa tri jazije,
kad sam b'jela, rumena bez ogledala?!"

CVJETALA MI RUŽA NA PENDŽERU
(po pjevanju Safeta Isovića)

Cvjetala mi ruza na pendzeru,
cekala me draga, na večeru:
"Pričekaj me draga, ja ću tebi doć',
da zajedno divnu provedemo noć.

Kada sunce zađe, i kad pane mrak,
kad sunce bude ugasilo zrak',
onda ću ti draga, tvome domu doć',
da zajedno divnu provedemo noć.

PROŠETAO MUJO MLAD
(Hašim Muharemović uz saz)

Prošetao Mujo mlad,
niz Koševo raspasan.
Gledala ga djevojka,
sa visoka čardaka;
Pitala ga djevojka,
sa visoka čardaka:
"Oj, Boga ti, Mujo mlad,
što ti ideš raspasan?
"Tri djevojke, a ja sam,
moram biti raspasan!"

RAZBOLJE SE ZLATO NEHARATO
(Pjevao rahmetli Zaim Imamović)

Razbolje se zlato neharato,
ob'lazi ga mlado, neženjeno.
I donosi šećerli ponude,
smokve s mora, grožđe iz Mostara.
"Moreš li mi, zlato preboljeti?"
"Mogu dušo, u te gledajući!

FALIO SE ŽUTI LIMUN KRAJ MORA
(pjevao pokojni Mile Petrović)

Falio se žuti limun kraj mora, aman:
"Danas nema ništa lipše od mene, aman!
Sve divojke neće šerbet bez mene, aman!"

Zato čula nekošena livada, aman.
"Ne fali se, žut' limune kraj mora, aman;
Ja sam prvi lipi cvitak od lita, aman!"

UVEHLO JE LIŠĆE BOROVO

Uvehlo je lišće borovo,
pod kojim je dragi bolov'o.
Često draga njega oblazi,
u krilu mu grožđa donosi:
"Možeš li mi, dragi pribolit'?"
"Ne mogu ti, draga, pribolit'!
Teške su mi rane od puške,
a još teže, draga, od tebe.
Kad prvi ezan zauči,
onda ću ti draga umriti!"

SIV JE SOKO DOLETIO

Siv je soko doletio,
mojoj dragoj pod pendžere.
Ne bih vrijedna ufatiti,
ni sokola primamiti,
a kad bih ga ufatila,
zlatan bih mu kafez splela.
Kad večeram da mi pjeva,
a u jutro da me budi:
"Ustaj Fato, ustaj zlato,
vrijeme došlo za ranjenje,
sitan biser za nizanje,
a ti Fato za ljubljenje!"

SJAJ MJESEČE, NOĆNA SERHATLIJO

Sjaj mjeseče, noćna serhatlijo,
jesi l' sinoć nad serhatom bio,
da li viđe serhatliju moga?
Je li lijep ko što mi ga kažu?
Je su li mu beni po obrazu,
kajno zlatni harfi po Mushafu?
Pjeva li mu bulbul u perčinu?
Sjedi li mu soko na ramenu?
Igra li mu vidra uz koljeno?
Sjajan mjesec govori djevojci:
I sinoć sam nad serhatom bio,
vidio sam serhatliju tvoga,
još je ljepši nego ti ga kažu!"

MEHMEDA JE STARA MAJKA KARALA
(pjevao rahmetli Himzo Polovina)

Mehmeda je stara majka karala:
"Sine Meho živ ti bio u majke.
Otkud tebi prelijepe jabuke?"
"Dale su mi u mahali djevojke,
A najljepšu, ona lijepa Zlatija!"

O nekim poznatim sevdalinkama, II dio

POD TUZLOM SE ZELENI MERAJA
Pod Tuzlom se zeleni meraja,
Na meraji prostrta serdžada,
Na serdžadi džerimdžija Mujo,
Koj' od svita džerim uzimaše:
Po groš momci, po dukat divojke,
Lipa Fata – stotinu dukata!

Džerim – globa, novčana naknada, koja se plaćala za učinjene prijestupe – u ovom slučaju riječ je o kradji soli u Tuzli;
Dzerimdzija Mujo, stvarna je ličnost, bio je albanskog porijekla, veoma strog i besprijekoran u kažnjavanju svih onih koji su krali so.
Fata iz pjesme – je istinita ličnost, kćerka Salih-age Starčevića (Atikovića) iz Atik mahale
Pjesma, nastala za vrijeme sultana Selima III, opjevala je zgodu prilikom otvaranja Jalske džamije u Tuzli kada je džerimdžija Mujo uhvatio društvo tuzlanskih djevojaka, među kojima je bila i lijepa Fata Atiković u «krađi» soli (djevojke su, šale radi, htjele ukrati malo soli). Budući da je bio oštar i beskompromisan, odmah je počeo da galami na djevojke:
«Za krađu se ide u zatvor!»
na što su djevojke lakonski odgovorile da su spremne da odmah plate. Međutim,
cijena koju je kazao Mujo bila je previsoka – jedan dukat:
«Svaka po dukat! Jeste li čule? Po groš plaćaju momci, ali djevojke... To je zato jer ste vi iz najboljih tuzlanskih porodica, pa možete platiti, a državi treba para! Puno para! Eto u svake od vas vise grivne dukata. U momaka toga nema. Ili propiše il' djevojkama dadoše! Osim toga, svakom momku... jer je momak... može svašta u vreću stati, pa i krađa, ali djevojkama...
«Ali, to nije pravo, Mujaga!»
Na ove riječi džerimdžija Mujo kao da pobjesni, viče koliko ga grlo nosi...
Od svih djevojaka Mujo prima po dukat, a sve preko oka gleda na lijepu Fatu. Očima je jede...
A Fata Atiković, lijepa kćerka hadži Salih-age, iz Atik mahale, baci dukat na zemlju, ošine Muju pogledom punim prezira i mržnje i ode...
Takav postupak, takvo poniženje jako razljuti gordog Albaneza, pa zagrmi:
«Ne primam, ne!»
Prihvati se za silah, pa će za pušku, ali se brzo premisli i zakriči:
«Ti moraš platiti stotinu dukata ili odmah da te vodim u zatvor!»
Lijepa Fata naglo skide nizu dukata... ravnih stotinu dukata... pa ih baci u lice džerimdžiji Muji s riječima:
«Eto, pa se najedi gladniče!»
Čim se po Tuzli pročulo šta se djevojkama dogodilo, odmah je tuzlanski kajmekam Hasan ef. naredio istragu protiv džerimdžije Muje, smijenio ga sa položaja i osudio uz povrat novca oštećenim djevojkama. Iza toga nije prošla ni nedjelja dana, kada se s one strane Jale pročula pjesma:
«Pod Tuzlom se zeleni meraja...»
Izvor: Husein Dubravić-Đogo: Naša lijepa i bogata Tuzla u slici i pjesmi (Postanak pjesme: «Pod Tuzlom se zeleni meraja»). Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva, XXXVI, 5-6, Sarajevo, 1973.

PODIGLI SE MLADI VRATNIČANI
Podigli se mladi Vratničani,
I pred njima Morić Mustafaga,
Na Bjelave Odundžinoj Ati.
Ali Ate doma ne bijaše,
U mahali kolo vodijaše.
Kad su bili pokraj kola blizu,
Vrisnu Morić kao ljuta guja:
«Čuješ li me, Odundžina Ato,
de ukloni skute anterije,
da pronesem samurli dolamu,
skloni skute od mavi mavlute,
da pronesem čibuk jaseminov!»
Njemu Ata hitro odgovara:
«Vidi, vidi, Morić Mustafaga,
nije majka rodila junaka,
da poplaši Odundžino zlato!
Neću sklonit' skute anterije,
Već ti skloni samurli dolamu,
Neću sklonit' skute od mavlute,
Već ti skloni čibuk jaseminov,
Da provedem kolo djevojaka!»
Vodi Ata kolo djevojaka,
Poplahnu se Morić Mustafaga,
Pa pokupi samurli dolamu,
Pa skloni čibuk jaseminov,
Pusti Atu s kolom kićenijem!

Kazivao Munir Sokolović iz Sarajeva. Zabilježio Alija Bejtić. Skraćenu i malo modificiranu varijantu tumačila rahmetli Zekija Zećo.

Junakinja ove pjesme – Odundžina Ata živjela je u drugoj polovini XVIII st. u Sarajevu. Odundžija na turskom znači – drvar – čovjek koji dogoni i prodaje drva za ogrijev; Odundžije su bili stara sarajevska familija, davno izumrla, pa je to, vjerovatno razlog da se ime i prezime Ate Odundžine deformisalo u drugim pjesmama (u Utundžinu Zlatu).
Nema sumnja da je Ata Odundžina bila djevojka na glasu, jer se spominje u više narodnih pjesama, kao u ovoj npr.
Vezak vezla Odundžina Fata,
Na čaradaku blizu ćepenaka.
Njoj dolazi Elifagić Mujo...
Također jedna narodna pjesma sa njenim imenom sačuvana je u jednom turskom rukopisu koji je posjedovao Osman Asaf Sokolović, veliki bibliograf i bibliofil (umro 1972.) Taj rukopis potiče sa prijelaza XVIII u XIX st., ali je nažalost rukopis znatno oštećen, pa nije posve čitljiv tekst narodne pjesme. Pjesma počinje ovako:
Lijepo ti je ...
...
u njemu su lijepe mahale,
još ljevše im cure...
al tug šaha Odundžina Ata,
bio zambak Kujundžina Ajka,
zulfi nedžar Sandukčina Mejra,
bio zerin bećaruša Uma,
žuta lala Lugavina Hanka...

Drugi junak ove pjesme – Morić Mustafaga – je također stvarna ličnost, sin Ibrahim-age Morića, rođen 1756. godine u Sarajevu, a oženio se 3.2.1776., pa se da pretpostaviti da je ova pjesma nastala prije te godine dok je Mustafaga još momkovao. Dakle, pjesma potiče iz XVIII stoljeća. Alija Bejtić je pronašao čak trojicu stvarnih ličnosti sa istim imenom, a junak ove pjesme je drugi medju njima.

Izvor: Alija Bejtić: Prilozi proučavanju naših narodnih pjesama II. Bilten Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu. Vol. 3, Sarajevo, 1955., str. 122-123.

POLETJELA S MORA LASTAVICA
Poletjela s mora lastavica
Na muštuluk Fehimbegovici.
Daj muštuluk Fehimbegovice,
Eto ide Fehim-beg s Ćabe.
I on vodi roba i robinju,
Tebi roba, a sebi robinju!»
«Da je Bog d'o da on i ne ide!»

Zabilježila Đenana Buturović po kazivanju Nadje Širbegović iz Tešnja.

Prema kazivanju Nadje Širbegović odnosno predanju, Fehim-beg iz pjesme je njen pradedo hadži Fehim-beg Smailbegović iz Tešnja, koji je umro za vrijeme austrougarske vladavine. Pjesma je nastala po njegovom povratku s hadža. Kad je bio u Šamu (Siriji) doista je kupio robinju za 300 dukata, doveo je u Tešanj i oženio. Pred smrt je pričao da je bila još jedna robinja, Čerkeskinja, još ljepša, ali je nije mogao kupiti zbog previsoke cijene, 1000 dukata. Njene ljepote se do smrti sjećao i sam je govorio da će mu i «na samrti na njoj oči ostati». (Izvor: Đenana Buturović: Narodna poezija u tešanjskom kraju. Glasnik Zemaljskog muzeja. NS, Etnologija, vol. 42-43, Sarajevo, 1987., str. 275-333.)

PROTUŽILA PEMBE AJŠA
Protužila Pembe Ajša:
«Dertlija sam nego paša!
Jes' tako mi zdravlja mog,
Ne imala nikog svog!
Kako neću dertli biti,
Kad me ljuta tuga mori!
Jes' tako mi zdravlja mog,
Ne imala nikog svog!
Što ja hoću ne daju mi,
A što neću nameću mi!
Jes' tako mi zdravlja mog,
Ne imala nikog svog!
I živjeću, i umrijeću,
Nametnika ljubit' neću!
Jes' tako mi zdravlja mog,
Ne imala nikog svog!

Ova je jedna od više narodnih pjesama koja je upamtila «Pembe Ajšu», stvarnu ličnost koja je živjela u Sarajevu sredinom i u drugoj polovini XIX stoljeća. O njoj je vrijednu bilješku ostavio Kosta Hadži Ristić davne 1869. godine u svome radu «Iz Bosne i o Bosni», štampanog u «Danici» donoseći pri tome nepotpuni tekst pjesme o Pembe Ajši. Prema njegovim riječima, Pembe Ajša je bila udata za Fejzagu Alađuza, koji je upravo umro te 1869. godine. Hadži Ristić donosi interesantnu pojedinost iz života Pembe Ajše prema kojoj Pembe Ajša nije imala djece u braku sa Fejzagom Alađuzom, ali je «sama dovela inoču svome mužu, da bi mu ova rodila nasljednika».
Izvor: Munib Maglajlić: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Institut za književnost i «Svjetlost», Sarajevo, 1991., str. 52-53.

U GRADAČCU, GRADU BIJELOME (varijanta)
(po pjevanju Džavida Pamukovića iz Gradačca)
U Gradačcu, gradu bijelome,
Hair čini Husein-kapetane!
Hair čini – Bijelu džamiju.
Alem meće Salko Sarajlija,
Alem meće, alem stati neće!
«Stan' aleme, stan' dragi kamene,
nisu za te haram pare date!»

O narodnoj pjesmi «U Gradačcu, gradu bijelome», postoji predaja o gradnji džamije:
... Kada je Husein-beg Gradaščević odlučivao da izgradi tu prelijepu džamiju nije mogao postići saglasnost svojih saradnika gdje i na kojem mjestu da je podigne. I tako, dok je sjedio na mehkamom minderu na doksadu bijele kule svojim saradnicima obrati se slijedećim riječima: «Tamo gdje ja i moj at zajedno panemo sa bedema kule neka se na tom mjestu podigne bijela džamija!»
I «Zmaj od Bosne razigra svog pomamnog dora i gdje sretno padoše, tu i lijepu džamiju sagradiše.»
Ovo je jedna od pjesama koje su upamtile velikana bosanskohercegovačke historije – gradačačkog kapetana Husein-kapetana Gradaščevića (1802.-1834.), borca i vođu pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine za vrijeme turske vladavine. Potiče iz jedne od najuglednijih i najbogatijih familija Bosne i Hercegovine toga vremena. Kako navodi prof. Ahmed Aličić Gradaščevićima je pripadalo «gotovo svo područje od Brčkog do Gradačca, te od Šamca do Gračanice.»
Gradaščević je bio vođom pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine u periodu 1831./1832., koji, nažalost, nije uspio. U narodu je za Husein-kapetana uvriježen nadimak «Zmaj od Bosne», mada se on nikada nije službeno tako potpisao. U svojoj korespodenciji Husein-kapetan se obično služio slijedećom potpisom: «Husein-kapetan, bosanski vitez». Umro je 30. ili 31. jula 1833. godine, a sahranjen je na starom carigradskom mezarju Ejup.
Uskoro se očekuje prijenos posmrtnih ostataka Husein-kapetana u njegov rodni Gradačac, a uspomenu na njega, njegovo junaštvo, ponos i domoljublje, ali i njegove haire čuva više lirskih i epskih narodnih pjesama, među kojima je i gore navedena. Valja napomenuti da postoji više varijanata pjesme «U Gradačcu, gradu bijelome», gornja je samo jedna od njih.

Izvori: Ahmed S. Aličić: Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine. Orijentalni institut, Sarajevo, 1996., str. 395-406.; Sadik Šehić: Husein-beg Gradaščević – «Zmaj od Bosne» i njegovo doba. Zürich, 1993., str. 93-101.; Džavid Pamuković: Bosni i Gradačcu s ljubavlju (CD). Visoko: Muzički atelje «Omega», 1998.

Najljepše sevdalinke 8

PO MJESEČINI, KRAJ ŠIMŠIRA

Po mjesečini kraj šimšira,
Tu mi se šeće mlad đidija.
U ruci mu tamburica sedefli,
Sitno kuca, jasno pjeva, čuješ li?
Ajko, zove me, of aman,
Da mu dođem na divan!

Ajkuno moja, plav zumbule,
Za oči tvoje srce izgorje!
Reci meni, Ajko mila, voliš me,
Da mi srce od sevdaha ne vehne!
Ajko, dođi mi, of aman,
Da ne čeznem uzaman!

A u jeseni, o jeseni,
Ajkuno moja bježi meni!
Da ti ljubim lice bijelo, rumeno,
Pa da moje srce bude veselo!
Ajko, dođi mi, of aman,
Da ne bude uzaman!

Pjesmu tumačile Nada Mamula i Zehra Deović. Fonografski zapisi u arhivama Radio Sarajeva, Radio Beograda i Radio Novog Sada.

RASLA JE RUŽA DO BIJELA DVORA

Rasla je ruža do bijela dvora,
Do bijela dvora mladog Omera.
Tu je mlad Omer konja potkivao,
S pendžera njega draga gledala.

S pendžera njega milo gledala,
Iz sveg se glasa na njeg' smijala,
Njoj mi govori dilber-Omere:
"S pendžera idi, lijepa djevojko!

Ukovah konja na te gledajući,
Gledajuć' tvoje garavo!"
"To sam i htjela, moja gledanje,
da ga ukuješ, da ne putuješ!"

Fonografski zapis u interpretaciji Ljubice Berak se nalazi u arhivi Radio Sarajeva. Snimak uz pratnju Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva nastao 1991. godine. Pjesmu je porijeklom iz Sandžaka.

DA SAM BOG D'O DJEVOJKA NA NAMU

Da sam Bog d'o djevojka na namu,
da ja pođem, gornjačkom imamu.
Jal' imamu, jali mujezinu,
jal' muhtaru Abaz-efendiji.
Mujezina uhvatila zima,
a imama zaboljela glava,
a muhtara ubila munara.

Fonografski zapis u interpretaciji Ljubice Berak se nalazi u arhivi Radio Sarajeva.

S OVU I S ONU STRANU VRBASA

S ovu i s onu stranu Vrbasa,
S ovu smilje, a s onu bosilje,
Pa se smilje smije na bosilje,
Baš k’o momak na mlado djevojče!

Izvor: Stojan Rubić: Narodne pjesme (Duvno u Bosni). Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Knjiga 18. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1923.

ŽITO ŽELA SARAJKA DJEVOJKA

Žito žela Sarajka djevojka,
Desnom rukom i srebrnim srpom,
Žito žela Banja Luku klela:
“Banja Luko, Bog te poravnio,
u tebika moj robuje dragi,
on robuje, a za mnom boluje!

Izvor: Abdul Hak: Muslimanske sevdahlinke. Momačke i djevojačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1914., str. 118. Fonografski zapis u arhivi Instituta sevdaha, Fondacija Omera Pobrića. Snimak načinjen u sklopu projekta «Banjalučki sevdah u vremenu», 2004.

PODAJ MENE U SARAJ'VO MAJKO

Podaj mene u Saraj'vo majko,
U Saraj'vu lijep adet kažu,
A još ljepše što nose Sarajke:
Stambol-šame, dimije ševale!
Biser-pafte i zlatne đerdane,
Fermenčiće i čekvene zlatne,
Na fesiće okićene grane,
A u kose zlatne čiftijane!
Aman, aman, kad će petak doći,
Kad će dragi ispred dvora proći,
Da mu vidim nove terzijane,
Na prsima čamparete sjajne!
Kada zvekne da mi srce jekne,
Kada čukne, da mi srce pukne!

Izvor: Rukopisni arhiv dr. Semira Vranića. Fonografski zapis u interpretaciji Ljubice Berak se nalazi u arhivi Radio Sarajeva. Snimak uz pratnju Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva nastao 1991. godine. Tekstualnu varijantu pjesmu objavio Abdul Hak 1914. godine u zbirci «Muslimanske sevdahlinke. Momačke i djevojačke pjesme iz Bosne i Hercegovine».

DVIJE SU SE VODE ZAVADILE

Dvije su se vode zavadile,
Ćehotina i zelena Drina.
Ćehotina Drini govorila:
"Drino vodo, što si se pon'jela,
Zar đe valjaš drvlje i kamenje?
Pričekaj me i sutra do podne,
Dok ja dođem mutna i krvava,
I pronesem Ireiza dvore,
I u njima lijepu djevojku!

Izvor: Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini. Naše starine, knj. IV. Sarajevo, 1957., str. 50. Pjesmom je anonimni pjesnik opjevao potop Foče koji se desio u proljeće 1731. godine. Kako navodi Bejtić, tekst ove pjesme se nalazio u jednom turskom rukopisu koji je bio vlasništvo džematskog imama u Bosanskoj Dubici Muhameda Hilmije Čengića. Nešto modificiranu varijantu ove pjesme sredinom šezdesetih godina XX stoljeća tumačila Zehra Deović.

MENE MLADU KRIVO POTVORILI

Mene mladu krivo potvorili,
Da ja imam do devet ašika.
Nemam borme neg' tri Krajišnika:
L'jepog Salku – rušpu na fesiću,
L'jepog Ibru – u njedrima svilu,
L'jepog Mehu – sahat na srdašcu!
Sahat kuca, Salki srce puca,
Sahat zveči, Ibri srce ječi!

Izvor: Nasko Frndić. Narodni humor i mudrost Muslimana: Iz narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine. «Stvarnost», Zagreb, 1972., str. 182.

VJETROVI SE RAZVIJAŠE...

Vjetrovi se razvijaše, ne razviše se,
Dvoje mladih gledaše se, ne uzeše se!
S koga li je, kako li je, da nam ga nije!
Ako li je s mile majke, ne bilo nam je!
Ako li je s mila brata, cara služio!
Ako li je s tebe, dragi, i kajaćeš se!
Ti ćeš doći pod moj prozor, pa ćeš plakati,
A ja ću se sa prozora tebi smijati:
«Hajd' otale, hajd' otale, jedan đavole!»

Izvor: Ljuba Simić: Narodne pesme stanovništva jednog dela Bosanske Posavine. Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Nova serija, 20-21, Sarajevo, 1966., str. 183.

SUNCE SJAŠE, KIŠA ROMINJAŠE

Sunce sjaše, kiša rominjaše,
Gondže Meho divojku vođaše.
Boga moli gondže momče mlado:
«Daj mi, Bože, vihra sa planine,
jugovine sa Hercegovine,
da uzdigne dragoj puli-duvak!
Da ja vidim šta ja dvoru vodim,
Imam li šta majci dovoditi!»
Bog mu dade vihra sa planine,
Jugovine sa Hercegovine,
Diže mladoj puli-duvak s glave,
Sinu lice kano žarko sunce,
A sve svate groznica pofata,
Gondže Meho s konja svoga pade!
Sjaha s konja gizdava divojka:
«Ustaj Meho, ustani mi dušo!
Kad ti dojdem bilom dvoru tvome,
Otpnem peču, odgrnem feredžu,
Pa pošećem po bijelu dvoru,
Šećer-kahvu majci ti dodajem,
Što li ćeš, dušo, tek onda činiti!?»

Izvor: Nikola Andrić: Hrvatske narodne pjesme. Knjiga deseta. Ženske pjesme. Svezak šesti: Haremske pričalice i bunjevačke groktalice. Matica hrvatska, Zagreb, 1942., str. 12-13. Pjesmu je zabilježio Antun Hangi u «Turskoj Hrvatskoj».

SJAJ MJESEČE DO ZORE

Sjaj mjeseče do zore, ne zalazi rano je!
Ne zalazi rano je, ne zadaj mi jadove!
Sinoć sam se ženio i djevojku ljubio!
Sinoć bješe djevojka, uranila nevjesta!
Uranila nevjesta, hladne vode donijela.
Hladne vode donijela, gorke suze ronila!
Pitala je zaova: «Šta je tebi, nevjesta?
«Je l' ti žao za roda il' za prvog sevdaha?»
«Nije meni za roda već za prvog sevdaha!»

Izvor: Rukopisni arhiv dr. Semira Vranića. Pjesma je porijeklom iz Sandžaka. Pjesmu tumačio rahmetli Mustafa Ezić (umro tokom rata u Beogradu). Pjesma se nalazi na njegovom albumu sevdalinki objavljenom 1974. godine. Sličnu varijantu tumačio doajen sevdalinke Hamdija Šahinpašić (1914-2003) te Mehmed Jusić (fonografski zapis u arhivi Radio Sarajeva).

ŽENI MAJKA NA SILU OMERA

Ženi majka na silu Omera,
Na silu mu djevojku dovela.
Neće Omer u halvat djevojci,
Neće Omer u gerdek djevojci,
Već uzima sedefli tamburu,
Sitno kuca, glasno popijeva:
«Đe si Zlato, ti mi živa bila?
Misliš, Zlato, da ljubim djevojku,
Ne ljubim je, ti mi živa bila,
Tebe ljubim, suđena mi bila!»

Izvor: Milorad Kenjalović: Vlado S. Milošević: etnomuzikolog. Akademija umjetnosti, Banja Luka, 2001. Pjesmu zabilježio Vlado Milošević od vrsne banjalučke interpretatorke sevdalinki Raseme Katane 1981. godine.

JE LI HLIVNO DI JE DOSAD BILO

Je li Hlivno di je dosad bilo,
Je l' mejhana kraj gradskije' vrata,
Sastaju l' se age i begovi,
Piju l' piće, razgovaraju li se,
Služi li ih krčmarica Mara?
Igraju l' se ati Atlagića,
I paripi Firdus-kapetana?

Izvor: Hajrudin Ćurić: Firdusi u narodnim pjesmama. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. Knjiga 26, sveska 1-2, Beograd, 1960., str. 92. Pjesma je izvorno štampana u listu «Osvit», br. 67, Sarajevo, 1943.

HADŽINA FATA...

Hadžina Fato, iziđi na vrata,
I ponesi bijelo lice da ga vidim ja!
Što bi bolji bio kad bi ga vidio!
U planini grudu snijega, jesi l' vidio?
E, takvo je moje lice, more đidijo!

Hadžina Fato, iziđi na vrata,
I ponesi crne oči da ih vidim ja!
Što bi bolji bio kad bi ih vidio?
O ponoći tavnu noćcu jesi l' vidio?
E, takve su moje oči, more đidijo!

Hadžina Fato, iziđi na vrata,
I ponesi ruse kose, da ih vidim ja!
Što bi bolji bio kad bi ih vidio?
U trgovca turu svile, jesi l' vidio?
E, takva je moja kosa, more đidijo!

Hadžina Fato, iziđi na vrata,
I ponesi bijele ruke da ih vidim ja!
Što bi bolji bio kad bi ih vidio?
U dućanu ham-pamuka, jesi l' vidio?
E, takve su moje ruke, more đidijo!

Hadžina Fato, iziđi na vrata,
I ponesi bijele grudi da ih vidim ja!
Što bi bolji bio kad bi ih vidio?
U planini dva goluba, jesi l' vidio?
E, takve su moje grudi, more đidijo!

Izvor: Jelena Skerlić-Ćorović: Jedna persiska pesma i jedna bosanska sevdalinka. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. Knjiga 18, Beograd, 1938., str. 582-583.

Najljepše sevdalinke 7

SAZLI TAMBURICE

Sazli tamburice, moja miljenice,
Dosta si me gladna nahranila,
I žedna vina napojila,
Djevojaka u mrak izmamila,
Udovica na demirli pendžer!
Kome ću te sada ostaviti?
Ako bih te bratu ostavio,
Ludo dijete, potrgaće žice.
Ako bih te dragoj ostavio,
Ona će se udat za drugoga,
Pa će drugi tobom tamburati,
Mojoj majci bole zadavati!
Sa mnom ću te u mezar ponijeti,
Pa ti moje kosti razgovaraj:
Koja smo mi srca veselili!

Izvor: Rašid Durić: Trajna tradicija. «Bosanska riječ», Wuppertal, 2000., str. 111. Pjesmu je interpretirao kucajući u saz Himzo Tulić, sazlija iz Zvornika.

AŠIKOVAH TRI GODINE DANA (varijanta)

Ašikovah tri godine dana,
Ja ne vidjeh fajde ni zijana,
Nit' ja vidjeh dragoj bijelo lice,
Samo triput u tri godinice!
Jednom vidjeh s majkom večeraše,
Drugi puta jaciju klanjaše,
Treći puta dušeke steraše!
Leže cura misli premišljati:
«Mili Bože, a gdje mi je dragi?»
Dok doleti zeleni sokole:
«Ne brini se lijepa djevojko,
eno ti ga u gori zelenoj,
i on ljubi vilu nagorkinju!»

Izvor: Bogoljub Petranović: «Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine», knjiga I, Sarajevo, 1989. (drugo izdanje, prvo je štampano 1867.); Vuk Karadžić: «Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske)», Beč, 1866. (pjesmu je zabilježio Vuk Vrčević u Trebinju)

KUDRET VODA TEŠANJ OPLOVILA

Kudret voda Tešanj oplovila,
Od hamama do Kantina gaja,
I od gaja do Bukvića hana,
Lijepe dvore Bukvić Hasan-age,
I u njima lijepu djevojku.
Govorila lijepa djevojka,
Govorila svojoj staroj majci:
«Uči, majko, dole od jazije,
I ti bacaj bakreno posuđe,
Baci, majko, vezene peškire,
Nek' se Kudret-voda zaustavi,
Nek' moj Mujo meni mladoj dođe,
Nek' dođe i nek' sretno prođe!»

Izvor: Đenana Buturović: Narodna poezija u tešanjskom kraju. Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, Etnologija, 42-43, Sarajevo, 1987. Pjesmu je kazivala Zulejha Pašalić iz Tešnja 1982. godine.

FALILA SE ALIBEGOVICA

Falila se Alibegovica,
Na so(h)betu među hanumama:
”Da vi znate drage druge moje,
kako mene moj Ali-beg drži (voli):
Kad ja spavam na prsti se šeće,
Kad me budi na ruke me mami:
”Ustaj draga, drago srce moje,
Donio sam studene vodice,
U vodici rumene ružice.
Umivaj se studenom vodicom,
A utiraj rumenom ružicom,
Ne bi l’ bila ljepša od jetrve,
Od jetrve i od zaovice!”

Izvor: Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. «Svjetlost», Sarajevo, 1968.


BOSIOK SE S ROSOM ZAMJERIO

Bosiok se s rosom zamjerio:
«Medna roso, kad ćeš pasti na me?»
Bosioku rosa odgovara:
«Zadržah se jade gledajući,
kako aga svoju kadu kara:
Kazuj, kado, gdje si sinoć bila,
i s kime si sanak boravila?
Đuzel-kada agi odgovara:
Eto sablje, evo moje glave!
Ja sam bila, sanak boravila,
Kod prvoga, kod sevdaha svoga,
Jer me majka za nedraga dala!»

Izvor: Alija Isaković: Biserje: Antologija muslimanske književnosti. Drugo, dopunjeno izdanje. «Otokar Keršovani», Opatija, 1990., str. 28. Skraćenu varijantu ove pjesme tumačili Nada Mamula i Vule Jevtić (snimci nastali početkom šezdesetih godina XX stoljeća, snimci u arhivi Radio Beograda).

OJ, UŽICE, MALI CARIGRADE

Oj, Užice mali Carigrade,
dok bijaše, dobro nam bijaše!
Kroz tebe se proći ne mogaše,
od momaka i od djevojaka!
Od ljepote Atlagića Magde,
od jordama užičkijeh dama.
Ja je prosim, majka mi je ne da.
"Podaj majko ukrašću se sama!
Ostaviću otvorena vrata,
i avlinska obadva kanata!
Imam brata zatvoriće vrata,
imam seju, utješiće majku!"

Izvor: Safet Bandžović: Progon muslimana iz Srbije 1830-1867. Internet portal: www.bosnjacki-front.com (2004); Nurija Čaušević: Krvave godine Bošnjaka. Behar [Zagreb], br. 35, str. 14-17, Zagreb, 1998. Skraćenu i malo modificiranu varijantu pjevali Cune Gojković i Mile Bogdanović (arhiv Radio Beograda).

SNIJEG PADE, DRUMI ZAPADOŠE

Snijeg pade, drumi zapadoše,
dragi dragoj doći ne mogaše.
Dragi dragoj sitnu knjigu piše:
„Moja draga, jesi l’ se udala?“
“Jesam dragi i sina rodila,
od žalosti tvoje ime dila!
Kad povičem: Hodi sine majci –
Privarim se: Hodi dragi dragoj!“

Izvor: Kalendar „Narodne uzdanice“ za 1935. godinu. Sarajevo, 1934., str. 135. Pjesmu zabilježio Ahmet Aličić u Matuzićima kod Doboja.

I SINOĆ SAM DOLAZIO

I sinoć sam dolazio,
Pod tvoj pendžer stajao,
Svilen jagluk izgubio.
Ako si ga, draga, našla,
Operi ga, pošalji mi ga.
Draga dragom odgovara:
«Nit' ga mogu oprati,
nit' ga mogu poslati:
Ranli safun poskupio,
Bistra voda zamračila,
Žarko sunce potamnilo!»
«Ranli safun – tvoje ruke,
bistra voda – tvoje suze,
žarko sunce – tvoje lišce!»

Izvor: Kamilo Blagajić: Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne. Zagreb, 1886., str. 3. Autor je pjesmu zabilježio od Anđe Topalić iz Travnika.

ZAPLIVALE DVI MORNARKE

Zaplivale dvi mornarke,
Dvi mornarke – dvi sestrice:
Beg Emina i Fatima.
Beg Emina utonula, a Fatima isplivala.
Beg Emina govorila:
«Oj, Fatima sestro moja,
nemoj kazat' majci mojoj,
da sam mlada utonula,
već joj kaži udala se,
preko mora za Omera!
Sitni p'jesak – svati moji,
Ljute guje – za've moje,
Jablanovi – djeverovi,
Sinje more – drakče moje!»

Izvor: Vehid Gunić: Meraklije. «R&R», Tuzla-Zagreb, 1994., str. 223. Pjesmu je kazivala Fatima Tufekčić iz Banja Luke. Fonografski zapis u izvođenju Bajre Redžića (1944.-2004.) iz Cazina nalazi se u arhivi Instituta sevdaha, Fondacija Omera Pobrića. Pjesma je snimljena u sklopu projekta «Banjalučki sevdah u vremenu».

KNJIGU PIŠU GUSINJSKE ĐEVOJKE

Knjigu pišu gusinjske đevojke,
Pa je šalju u ravne Berane,
Na koljeno paši Ali-paši:
«Aman pašo, aman Ali-pašo,
puštaj nama momčad Gusinjane,
i Plavljane, sive sokolove!
Ostadosmo mlade, neudate,
isprošene, a ne dovedene,
dovedene, a ne poljubljene!
Upuljaše s medom gurabije,
Izagnješe kape rešmajlije,
Na džamove puholj popanuo,
Iz sokaka trava izniknula,
Bez momaka i bez đevojaka!»

Izvor: Husein Bašić: Crni dukati: Izbor iz narodnog stvaralaštva plavsko-gusinjskog kraja. Književni klub, Ivangrad, 1971., str. 11.

POD LOZNICOM STUDENA VODICA

Pod Loznicom studena vodica,
Tuj se šeće sumbul udovica.
Ja kakva je, šinula je guja!
Na njoj koša od stotinu groša,
Anterija sto dukata vrijedi!
Struk joj valja Šapca i Loznice,
Crne oči grada Beograda,
Bijele ruke, šeher Banja Luke.

Izvor: Vlado Milošević: Saz. Zbornik Krajiških muzeja II. Banja Luka, 1962., str. 141. Pjesmu je Milošević zabilježio 1957. godine od pjevača Zuhdije Hasanagića koga je uz saz pratio Amir Haskić.

POKRAJ DRINE RAVNO POLJE

Pokraj Drine ravno polje,
Tudek Mujo konja kuje.
Konja kuje, Drinu kune:
«Drino vodo presahnula,
s dragom si me rastavila!»
«Nemoj Mujo Drine kleti,
nije Drina ništa kriva,
sve su krive naše majke,
na Drini se sastajući,
sve o nama govoreći!»

Izvor: Vlado Milošević: Bosanske narodne pjesme – gradske. Zbornik Krajiških muzeja V. Banja Luka, 1973., str. 162. Pjesmu je kazivala Adevija Šehić-Mahmutović iz Sanskog Mosta.

ZAREČE SE ŠARIĆA KADUNA

Zareče se Šarića kaduna,
U mahali među hanumama:
«Jest tako mi dina i imana,
i tako mi šehri Ramazana,
sagradiću mekteb i munaru,
i veliki sahat u Mostaru,
nek' se čuje preko Bišća ravna,
Velagića i Blagaja grada,
A da nije Bišine, čulo bi i Nevesinje!

Izvor: Hivzija Hasandedić: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. «Veselin Masleša», Sarajevo, 1980.

JESAM LI TI GOVORILA, DRAGI

Jesam li ti govorila, dragi,
Ne ašikuj, ne veži sevdaha,
Od sevdaha goreg jada nema,
Ni žalosti od ašikovanja!
Na žalost će i komšija doći,
A za sevdah niko i ne znade,
Osim Boga i srdašca moga!
Ah! Srdašca i moga i tvoga!

Izvor: Wolfgang Eschker: Untersunchungen zur Improvisation und Tredierung der Sevdalinka an hand der Sprachlinchen Figuren. Slavische Beiträge, band 53. München: Verlag Otto Sagner, 1971., str. 219. Pjesmu zabilježio Mihajlo Milanović («Srpske narodne ženske pjesme», Sarajevo, 1893.).

LAHKO TI JE POZNATI ĐEVOJKU

Lahko ti je poznati đevojku,
Koja no je ljubljena kod majke,
B'jelo joj je potavnjelo lišce
Kano čedo u nemile majke,
Crne su joj oči pomućene,
Kano knjiga u neuka đaka.
Đe bi bila žena ko đevojka,
Kad je žena ruža rascvaćena,
A đevojka pupoljak od ruže.
Kiša pada, ružica opada,
Sunce sija, pupoljak razvija!

Izvor: Zoja Karanović: Narodne pesme u Matici. Matica srpska, Novi Sad, 1999., str. 126. Pjesma je zabilježna 1869. godine.

JE LI KOME KANO SRCU MOME

Je li kome kano srcu mome?
Je li koju ostavio dragi,
Kano mene u najljepše vrijeme:
Kad cvjetaju džeman i ružice,
Teško onom koj' za kog' uzdiše!
Boluj srce, al' nemoj umrijeti,
Dragi će ti ponude donijeti!

Izvor: Ksenija Cicvarić: Zapisano u vremenu. 3 vols. PGP-RTS, Beograd, 1998. (CD). Stara podgorička pjesma. Snimak nastao 15.10.1962. godine.

Najljepše sevdalinke 6

DJEVOJKA JE RUŽU BRALA

Djevojka je ružu brala,
pa je zaspala.
Otud ide mlado momče,
budi djevojče:
"Ustaj, ustaj djevojčice,
što si zaspala?
Ruža ti je uvehnula,
što si ubrala!
Dragi ti se oženio,
kog' si voljela!"
"Neka, nek' se ženi,
prosto mu bilo!"

SIROTA SAM, I SVE MI SE ŽALUJE

Sirota sam, i sve mi se žaluje,
jer ja ne znam gdje moj dragi danuje.
Gdje l' danuje, gdje li noćcu noćuje,
i koju li osim mene miluje?

Nek' miluje, neka je se naljubi,
doće vrijeme i on će se kajati!
Pa će doći pod moj pendžer plakati,
a ja neću za suze mu hajati!

Djevojka sam, hem djevojka, hem soko,
imam krila, uzviću se visoko!
Pa ću pasti drugom dragom na krilu,
koji će me bolje znati ljubiti!

MOJ DRAGANE, U PLANINI, MUJO

Moj dragane, u planini, Mujo,
Spremi meni planinskoga hlada,
Ja cu tebi mostarskoga cv’jeca:
Ni sadjena, ni presadjivana,
Ni Neretvom vodom zal’jevana,
Ni na zarko sunce iznosena,
Vec u mojim njedrim’ odgojena,
Odgojena, tebi poklonjena,
Da se mene, moj dragane, sjecas!

MOJ PENDZERU, MOJ GORKI CEMERU
[po pjevanju Hamdije Sahinpasica]

Moj pendzeru, moj gorki cemeru,
Bio si mi sladji od secera,
A sad si mi gorci od cemera!
Star me prosi, a mlad me kupuje,
Voljase me starom pokloniti,
Nego mladom za blago prodati.
Volim mladom biti robinjica,
Nego starom biti kadunica!
Staro vojno – drvo javorovo,
Kisa pada, javor drvo truhne!
Mlado vojno – u bostanu lale,
Kisa ide, lale zelenije,
Sunce grije, lale zelenije!

NE AŠIKUJ MUJO…

Ne ašikuj, Mujo,
ne ašikuj, dušo,
Ne ašikuj, srce moje,
Ne veži sevdaha.

Od sevdaha, Mujo,
Od sevdaha, dušo,
Od sevdaha, srce moje,
Goreg jada nema.

Ni bolesti, Mujo,
Ni bolesti, dušo,
Ni bolesti, srce moje,
Od ašikovanja!

NEKOM LJETO, A MENI JE ZIMA

Nekom ljeto, a meni je zima.
Nije meni to od zime zima,
Vec sto mi je zulum od vezira:
Moga dragog u progonstvo sprema!
Ja sam bosa iz Cajnica dosla,
Mogu bosa i u Stambol poci,
Da izbavim iz progonstva dragog!

O DZAMIJO KARAĐOZ-BEGOVA

O dzamijo Karađoz-begova,
Sto mi u te cesto grom udara?
Je l’ u tebi st’jena od Budima,
Je l’ u tebi siromasko blago,
Ili si se s haramom gradila?
Iz dzamije nesto progovara:
“Nit’ u meni st’jena od Budima,
Nit’ u meni siromasko blago,
Niti sam se s haramom gradila,
Vec s’ u meni djerzi mujezini!
Pa se penju b’jelom serefetu,
I gledaju od vrata do vrata,
Gdje ce vidjet’ l’jepu djevojku,
Jal’ djevojku, jali udovicu,
Jali koju mladu puscenicu,
Jal’ nevjestu skoro dovedenu!
Zato u me cesto grom udara!”

MUJO ĐOGU PO MEJDANU VODA

Mujo djogu po mejdanu voda,
Prekrio ga zelenom dolamom,
S obje strane, do zelene trave,
A po glavi vezenom mahramom.
Gledala ga Ajka sa cardaka:
“Bolan Mujo, opasi se kruto,
Da ti sablja kroz pas ne propadne,
Da ti draga drugom ne dopadne,
Jer sam sinoc ruzan sanak usnila:
Tvoga djoga raznijeli vuci,
A moj djerdan popise hajduci!”

MUJO PROĐE SITNIJEM SOKAKOM

Mujo prodje sitnijem sokakom,
Zlatan mu je jagluk za pojasom.
Gledala ga sa pendzera draga,
Zlatan mu je jagluk poznala,
Da ga j’ Muji druga draga dala.
Poznala, pa je govorila:
“Koja mu je zlatan jagluk dala,
Da Bog dade, pa se ne udala!
A Mujo ga nosi pod pojasom,
Da Bog da ga vodica nosila!”

NA VRATNIKU, POD ORAHOM

Na Vratniku, Pod orahom,
Voda provrela,
Tu dolazi l’jepa Diša,
Vodu zafaća.
Sočo joj se s Grada baca,
Zlatnim prstenom:
“Uzmi, Dišo, uzmi dušo,
Moja ćeš biti!”
“Neću, bogme, ne trebaš mi,
imam drugoga!”

Napomena: ‘Pod orahom’ je malo modificiran naziv ulice u staroj sarajevskoj mahali Vratnik – Ispod oraha.

OJ, DUBICE, B’JELA GOLUBICE

Oj, Dubice, b’jela golubice,
Zaludu si b’jela i rumena,
Kad u tebi moga dragog nema!
Moga dragog u Varcaru kazu:
Kuca mu je bakrom pokrivena,
Tri pendzera srmom navezena,
Dvoja vrata od suhoga zlata!

OJ, MJESECE, MOJ STARI PUTNICE

Oj, mjesece, moj stari putnice,
Dosta li sam s tobom putovao.
Ti si sjao, a ja konje krao!
Ukrao sam vranca i zelenka,
Na vrancu cu vojsku vojevati,
Na zelenku dovesti djevojku!

OJ, MOJA RUZO RUMENA

Oj, moja ruzo rumena,
Sto si se rano razvila?
Razvi me rano proljece,
Ubra me mlado djevojce!
Baci me sebi u njedra,
Tu sam ti mlada uvehla!

OKLADI SE MOMCE I DJEVOJCE

Okladi se momce i djevojce,
Da spavaju, da se ne diraju.
Momce daje sedlo i đogata,
A djevojka đerdan ispod vrata;
To rekose u đerdek legose,
Jedno drugom leđa okrenuse.
Momce lezi kao ledenica,
A djevojka kao zeravica;
Kad je bilo oko pola noci,
Progovara lijepa djevojka:
“Okreni se, ne okrenuo se,
Poljubi me, ne poljubio me!
Ja ne zalim đerdan ispod vrata,
Nemoj ni ti sedlo ni đogata.
Mog đerdana popili hajduci,
A tvog đogu rastrgali vuci!”

OKRENI SE NIZ ĐUL-BASCU

Okreni se niz djul-bascu,
Na vrelo kad podjes,
Okreni se, nasmij mi se,
Medna usta, crne oci,
Zumro moja!

Okreni se, pogledaj me,
Ne ljuti se na me!
Okreni se, pogledaj me,
Medna usta, crne oci,
Zumro moja!

A sa vrela kad se vratis,
Ja cu te cekati,
Kraj djuguma, da ti ljubim,
Medna usta, crne oci,
Zumro moja!

PASA PITA…

Pasa pita svoga terdzumana:
"Ko no jasi drugi na vrancicu?"
“Ono ti je Pinjo bajraktare,
Kahva mu je na srid Kolobare;
Kada hoce age Sarajlije,
Kada hoce da cine vijece,
Oni nejdu muli na mescemu,
Nego idju Pinji bajraktaru".

PJEVAJ FATO JOS OVE GODINE

Pjevaj Fato jos ove godine,
Pomanje ces kada za me podjes,
Spominjat ces svoje djevovanje,
Djevovanje, svoje carovanje:
“Car ti bijah, dok u majke bijah,
Sve djevojke carom su me zvale,
Mladi momci carem i vezirom!
Ne bojah se cara ni vezira,
Sad se bojim najmanjeg fakira;
Dok u majke i car i djevojka,
Kad od majke: ni car ni djevojka!”

PODIGLI SE MLADI VRATNIČANI

Podigli se mladi Vratničani,
Na Bjelave Odundžinoj Hati,
I pred njima Morić Mustafaga.
Ali Hate doma ne bijaše,
U mahali kolo okretaše.
Nju mi nađe Morić Mustafaga,
Pa je njojzi tiho govorio:
“Srce, dušo, Odundžina Hato,
Digni skute bejaz-anterije,
Da ja prođem i čibuk pronesem!”
Njemu veli Odundžina Hata:
“Srce, dušo, Morić Mustafaga,
Ti podigni samur-ćurku skute,
Da ja prođem i kolo provedem!”

PODNE VIKA…

Podne vika, a ja iz Travnika,
Ićindija, a ja iz Zvornika.
Akšam pade, a ja Drinu pređoh,
U jacije, dragoj pod pendžere!
"Moja draga, je si li zaspala,
Je si l' meni mjesta ostavila:
Po mehka dušeka i pola jastuka,
Na jastuku tvoju bijelu ruku?"

POD TUZLOM SE ZELENI MERAJA

Pod Tuzlom se zeleni meraja,
Na meraji prostrta serdzada.
Na serdzadi djumrugdzija Mujo,
Sto od cura djumruk uzimase.
Svaka cura po zut dukat daje,
Samo Fata djerdan ispod vrata:
“Uzmi Mujo, mene i djerdana,
rodit cu ti sina od mejdana!”

POKRAJ PUTA RODILA JABUKA

Pokraj puta rodila jabuka,
Rodila je biserom i zlatom,
Siv joj soko grane polomio,
Gledajuci u goru zelenu.
Gledajuci u goru zelenu,
Gdje dva brata lova lovijahu,
Ulovili srnu i kosutu,
Ulovili pod prsten djevojku.
Mladji bratac starijem govori:
“Hajde, brate, lova da d’jelimo,
Tebi, brate, srna i kosuta,
Meni, brate, pod prsten djevojka!”

POVILA SE B’JELA LOZA VINOVA

Povila se b’jela loza vinova,
Oko grada, oko b’jela Prijedora.
To ne bila fina loza vinova,
Vec to bili lijepi Mujo i Nura,
Koji su se iz malena voljeli,
Jedno drugom vjernu ljubav zadali!

PUHNI MI, PUHNI HLAĐANE

Puhni mi, puhni hlađane,
Dođi mi, dođi, dragane!
U moju bascu zelenu,
Pod moju ruzu rumenu,
Ðe no ti vezem darove,
Da darujem kitne svatove!
Svakome svatu po jagluk,
Starom svatu boscaluk.
Sitan sam biser prosula,
Dodji mi, dragi, kupi ga!
Povedi đoga sa sobom,
Svezi ga ruzi za grane,
Neka mu ruza mirise,
Neka ti dusa uzdise!