09 March 2024

Ivan Lovrenović: Stare naše kuće (Rujan 1998).*

 STARE NAŠE KUĆE

 

Rujan 1998.

Noćna šetnja mračnim Jajcem. Ispod Medvid kule, pokraj Sv. Luke, uz grad do portala tvrđave. Niz grad, kroz kulu-kapiju, pa fratarskom stazom s isprovaljivanim podzidama prema čaršiji. Kroz Banjalučku kapiju, niz Varoš. Stara bosanska kuća, na četiri vode, velika, otmjena, u strani, s verandom preko cijeloga pročelja – viša strana gleda na Vrbas i na cijelu dolinu prema Lučini i Podmilačju, napuštena, posrnula, zarasla, hladnoća i memla biju iz provaljenoga podruma s masivnim kamenim portalom na luk. Iznenadno ganuće, potresenost, riječi koje čuješ u sebi, bez smisla i sintakse: „stare naše kuće, stare naše kuće...” Na Kozlučkom mostu hladna struja iz mračnog kanjona Vrbasa, uz Kozluk zagledaš hoćeš li poznati kuću u kojoj si noćio kao dijete. Natrag niz Kozluk, do samostana i srušene crkve, pa nalijevo uz Varoš do odvojka, desno – stara kuća Nike i Ane Lovrinovića, u potpunom mraku, propala, provaljena, nagnuta, sablasna. Gdje su generacije, gdje su tople večeri. Priča o prababi Klari koja je curom bila ljepotica-pjevačica da joj ravne do Travnika ni u cilom Travniku bilo nije. Bila joj takmac cura muslimanka na gradu, pa bi se nadpjevavale preko Vrbasa – prva s bunara u Kozluku, druga s Tabije. Tada bi bezi na Tabiji, kažu, zapovijedali da se šuti: „Klara piva!“, a po mahalama bi se sve umirilo, malo i veliko. Imala šestericu braće, pa kad bi išla na vodu, pratila je sva šesterica s golim noževima u rukama, da joj lipotu i poštenje od turaka brane. Natrag kroz grad, prazan, mračan. Melankolija ne da do daha.

 

Prenešeno uz dopuštenje autora sa sajta: https://ivanlovrenovic.com/clanci/sarajevski-dnevnik/ivan-lovrenovic-rjecnik-vjere-i-nevjere-x-

No comments: