Search the Sevdalinke Blog

31 January 2007

Najljepše sevdalinke 1

KOL'KO IMA, HANO

(pjevaju Džavid Pamuković i Nusreta Kobić u duetu)

«Kol'ko ima, Hano,

Ko'ko ima, dušo,

Kol'ko ima, srce moje,

Odavde do mora?»

»Sedamdeset, Bego,

Sedamdeset, dušo,

Sedamdeset, srce moje,

I sedam gradova!»

«U svakom sam, Hano,

u svakom sam, dušo,

u svakom sam, srce moje,

ljubio djevojku!»

«Al' ovakvu, Bego,

al' ovakvu, dušo,

al' ovakvu, srce moje

nisi poljubio!»

U GRADAČCU, GRADU BIJELOME (varijanta)

(po pjevanju Džavida Pamukovića iz Gradačca)

U Gradačcu, gradu bijelome,

Hair čini Husein-kapetane!

Hair čini – Bijelu džamiju.

Alem meće Salko Sarajlija,

Alem meće, alem stati neće!

«Stan' aleme, stan' dragi kamene,

nisu za te haram pare date!»

JA KAKVA JE SJAJNA MJESEČINA

(po pjevanju Aliije Brkić; sličnu varijantu pjevala Beba Selimović)

Ja kakva je sjajna mjesečina,

Još je ljepša Alibegovica!

Ona rodi devet djevojaka,

A deseto pod pojasom nosi.

Govori joj beže Ali-beže:

«Ako rodiš desetu djevojku,

il' se vješaj, il' u Drinu skači!»

Ona rodi desetu djevojku,

Zamota je u bijelu svilu,

Pa je spusti u studenu Drinu:

«Hajde, šćeri, za tobom će majka!»

Ovo je skraćena varijanta poznate bošnjačke balade zabilježene u nekoliko različitih varijanata.

OJ, GOLUBE, MOJ GOLUBE

(zabilježila Fatima Muminović u Sjenici)

Oj, golube, moj golube,

Ne padaj mi na maline, goro zelena,

Ne padaj mi na maline, ružo rumena!

Oj, golube, siv golube,

Maline su još zelene, goro zelena,

Maline su još zelene, ružo rumena!

Oj, golube, moj golube,

Kad maline zrele budu, goro zelena,

I same će opadati, ružo rumena!

Oj, golube, siv golube,

Kajno suze djevojačke, goro zelena,

Đevojačke i momačke, ružo rumena!

Oj, golube, moj golube,

A ja ću ih ubirati, goro zelena,

Mome dragom donositi, ružo rumena!

ZLATNO SREBRO PO VODI PLIVAŠE

(zabilježio Mehmed Dželaludin Kurt, 1902., Mostar)

Zlatno srebro po vodi plivaše,

Meho konja po polju igraše;

Beg Mustaj-beg abdest uzimaše,

Nevista mu mahramu držaše.

Beg Mustaj-beg nevi govoraše:

«Lipa ti si, moja nevistice!

Da mi hoće taka biti ljuba,

Livša bi mi od sveg svita bila,

Draža bi mi od sveg roda bila!»

Zastidi se mlada nevistica,

Pa mu baci na rame mahramu,

Savi skute, pobiže uz pute,

Pa uteče u bijele dvore,

Beg u kulu, a neve iz kule.

Ona sađe na mermer-avliju,

Na studen' se stinu naslonila,

Studen' stini tiho govorila:

«Studen' stino, studen ti si,

još je moje srce studenije,

što mi reče diver Mustaj-beže!

Nejmam majke da joj jade kažem,

Jadna mi je na daleko majka;

Ni sestrice da joj se potužim,

Jadna mi je na daleko seka.

Da ja kažem begu Mehmed-begu,

Medju će se braća zavaditi,

Zavaditi, pa se omraziti!

DJEVOJKA SE S DRAGIM OKLADILA

(Alija Isaković, «Biserje»)

Djevojka se s dragim okladila,

Da će ustat' u ponoći mlada,

I otići u Carigrad sama:
da ukrade caru krunu s glave,

A carici jastuk ispod glave,

Sultaniji biser i dukate,

Haznadaru ključe od sanduka,

Kahvedžiji zarfe i fildžane!

Što je rekla, to je svjerovala!

Ustala je u ponoći mlada,

Pa otišla u Carigrad sama,

Te ukrala caru krunu s glave,

A carici jastuk ispod glave,

Sultaniji biser i dukate,

Haznadaru ključe od sanduka,

Kahvedžiji zarfe i fildžane,

Te je dragom riječ održala!

JA URANIH JUTROS RANO

(po pjevanju Zekije Čuturić)

Ja uranih jutros rano,

Nisam odavno;

Susrela sam mlado momče,

Brdom šetaše.

Ja mu nazvah: «Selam-alejk,

I pomozi Bog!»

A on meni: «Alejk-selam,

Dao mi te Bog!

Sve da mi te i Bog dade,

Ne znam čija si?»

«Ja sam bega, Ali-bega,

sa sred Pljevalja!»

JARKO SUNCE, JA VISOKO LI SI

(tumačio rahmetli Hamdija Šahinpašić)

Jarko sunce, ja visoko li si,

Ah, moj dragi, ja daleko li si!

Ah, jarko sunce, pripusti se niže,

Ah, moj dragi, primakni se bliže!

Istruhnu mi jagluk i mahrama,

U mahrami halvu donoseći,

A s jaglukom suze otirući,

Otirući, tebe čekajući!

Pripjev uz svaki stih: «ah, rano li moja»

DA JE MENI LEĆI, UMRIJETI... (varijanta II)

(zabilježio Husein Bašić, tumači Šerif Manko)

Da je meni, lale moje, leći, umrijeti,

Umrijeti, lale moje, smrti ne vidjeti!

Rodilo voće, dragi me hoće,

Majka me ne da, ja joj pobjegla!

Da ja vidim, lale moje, ko bi me žalio,

Ko žalio, lale moje, za koliko dana!

Rodilo voće, dragi me hoće,

Majka me ne da, ja joj pobjegla!

Babo žali, lale moje, nedjeljicu dana,

Seja žali, lale moje, tri nedjelje dana!

Rodilo voće, dragi me hoće,

Majka me ne da, ja joj pobjegla!

Dragi žali, lale moje, godinu dana,

Crna majka, lale moje, žali dovijeka!

Rodilo voće, dragi me hoće,

Majka me ne da, ja joj pobjegla!

POD LOZNICOM STUDENA VODICA (varijanta II)

(pjevao Zuhdija Hasanagić uz pratnju sazlije Amira Haskića iz Prijepolja; varijantu zabilježio 1957. godine Vlado Milošević u Sarajevu)

Pod Loznicom studena vodica,

Tu se šeće sumbul udovica.

Ja kakva je šinula je guja,

Na njoj koša od stotinu groša,

Anterija sto dukata vrijedi,

Struk joj valja Šapca i Loznice,

Crne oči grada Beograda,

Bijele ruke šeher Banja Luke!

KASNO PROĐOH GOROM ROMANIJOM

(Pjevali Zaim Imamović i Vule Jeftić)

Kasno prođoh gorom Romanijom,

S dobrim drugom – lijepom djevojkom.

Kad su bili na vrh Romanije,

Progovara lijepa djevojka:

«Stani druže da te nešto pitam:
Gdje ćemo se noćas odmoriti?»

«De, ne luduj lijepa djevojko,

noćićemo na zelenoj travi.

Jastuk nam je tvoja bijela ruka,

A pokrivač tvoja kosa bujna!»

OJ, DJEVOJKO KIĆENA
(«Behar», 1903.)

Oj, djevojko kićena,

Što mi nijesi kazala,

Da mi dragi boluje,

Da mu šaljem ponude:
U sahanu sutlije,

Na tabaku šećera,

Nek' mi dragi večera!

Pa nek' ide pred dvore,

I nek' gleda u nebo,

Al' na nebu danica,

Tjerala se s mjesecom,

Ne mogla ga preteći,

Već nagnala za goru,

Za gorom je platica,

Na platici Fatica,

Otud ide delija:

«Daj mi Fato vodice,

iz krnali ručice,

iz srmali džezvice!»

«Ne dam, vala, ni kapi,

da ti duša iskapi,

za sinošnje eglene,

za jutrošnje jabuke!
Svakom dade jabuku,

meni dade istruhlu,

istruhlo ti srdašce,

kao ona jabuka!»

RODI GORA NA KITE BEHARA

(Zabilježio Esad Salihbegović, list «Behar», 1901.)

Rodi gora na kite behara,

Ravno polje drobnijem biserom.

Tud prolaze kićeni svatovi,

Svi svatovi droban biser beru,

A djevojka u kite behara.

Govore joj kićeni svatovi:

«Oj, bora, ti kićena djevojko,

što ti bereš u kite behara,

što ne bereš drobnoga bisera?»

Odgovara kićena djevojka:

«A bora mi, kićeni svatovi,

u mom dvoru puno roda kažu,

meni majka malo ruha slaže,

ako kome ne doteče dara,

dosta j' dara i kita behara!»

CRNE OČI DA BI NE GLEDALE

Crne oči da bi ne gledale,

Mojoj ste me majci opanjkale,

Da ja ljubim devet aganlija!
Ja ne ljubim devet aganlija,

A ni bega, ne begenišem ga!

Već ja ljubim momče sa dućana,

Momak mio, srce primamio,

Da Bog da se sa mnom oženio!

SINOĆ BEŽE IZ PLANINE DOĐE

Sinoć beže iz planine dođe,

Nit' dovede konja ni hrtova,

Nit' donese sablje o bedrici,

Nit' mavena ćurka na ramenu,

Ranjen dođe do bijela dvora.

Kako dođe, leže bolovati,

A majka mu rane zavijala,

Dovodila od mora hećime,

Na hiljade cijene godila.

Al' zaludu, fajde ne bijaše!

Govorila l'jepa djevojka:

«O, gospojo, beg Avdina majko,

bi li meni svoga sina dala,

kad bih njemu rane izvidala?»

«Bi' ga dala i šćerkom te zvala,

i u zlato tebe zavijala!»

Djevojka je bega liječila,

Sretna bila – bega izvidala!

Beg je uze sebi za ljubovcu!

PITAŠ DRAGA...

Pitaš draga, je li pomrčina?

Tá kako će biti pomrčina,

Kad s tvog lica sija mjesečina,

A iz oka dva žarka sunašca!

DA JE MENI POREZ POREZATI

Da je meni porez porezati,

Po porezu djerze izbirati,

Ja bi' znala, kog' bi' porezala:

Iz Travnika ne bih ni jednoga,

Iz Saraj'va samo bih jednoga;

Iz Gradiške ne bih ni jednoga,

Banja Luke, samo bih jednoga,

I jednoga iz šeher Mostara!

ČESTO HINTOV UZ MAHALU ŠEĆE

Često hintov uz mahalu šeće,

U hintovu niko ne bijaše,

Doli samog Muje čelebije.

Gledala ga ljepotica Fata,

Gledajuć' ga ružom posipala,

Posipljući tiho govorila:

«Srce, dušo, čelebija Mujo,

sapni puce, samur-anterije,

da ti ruža na srce ne pane,

da ti Fata drugom ne dopane!»

Hintov – fijaker

Samur-anterija – ukrašena kratka gornja haljina

DOĐI DRAGI, DOVEČE SAM SAMA...

Dodji dragi, doveče sam sama!

«Što si sama, ja kamo ti mama?»

«Ja sam mami večericu dala,

da mi stara do zorice spava.

Kada budeš na avlijska vrata,

Čuvaj, dragi, da ne škrinu vrata,

Jer je babo mučna tabijata!

Da ne vidi kako se milujemo,

Ne zna babo da ašikujemo!

OČI MOJE I DRAGOGA MOGA

Oči moje i dragoga moga,

Pogledasmo jedno u drugoga,

Pogledasmo, pa se nasmijasmo!

Vr'jednije je naše pogledanje,

Nego l' nečije često sastajanje!

Da je meni, što je meni drago,

Volila bi' neg' carevo blago!

Nije blago ni srebro ni zlato,

Već je blago što je srcu drago.

Carevo ću blago potrošiti,

Meni moje do vijeka drago!

U DJEVOJKE OČI SOKOLOVE

U djevojke oči sokolove,

S očiju je svemu rodu draga,

I mahali u kojoj se mazi,

A najviše Džanum Osman-agi.

Osman-agi govorila majka:

«Prođ' se Osmo, sirote djevojke!

U sirote ruha ne imade,

A u tebe puno roda ima,

Puno roda, sve sama gospoda,

Ko će tol'ke podijeliti dare!»

«Prođi me se, mila majko moja,

bijelo će se ruho izderati,

izderati za godinu dana,

crne oči nikad do vijeka!»

IBRAHIM SE U MEJHANI FALI

Ibrahim se u mejhani fali:

«Kod kuće mi žena k'o djevojka!»

A veli mu sarhoš Ali-aga:

«Gdje bi bila žena k'o djevojka,

kad je žena ruža razvijena,

a djevojka pupoljak od ruže?
Kiša pada, a ruža opada,

sunce sija, pupoljak razvija!»

VIDJEH ČUDO PRIJE NEVIĐENO

Vidjeh čudo prije nevidjeno,

Gdje ćehaja Djul-hanumu kara:

«Šta će tvoje šćeri na pendžeru,

što l' bijele ruke niz pendžere?»
Ona mu se oklinjaše mlada:

«Nije Nura, tako mi biljura!

Ni Alema, tako mi kalema,

Ni Almasa, tako mi namaza!

Za Murtu se ja zakleti neću,

Jer je Murta pašu zagledala.

Kud god hodi, na srcu ga nosi,

Gdje god sjedi, o paši besjedi,

I s pendžera gleda na dilbera!»

ALI-BEG SIĐE U LAĐU

(pjesmu sačuvao od zaborava Omer Pobrić)

Ali-beg sidje u ladju,

Sa svojom ljubom nevirnom.

Stade se more njihati,

I šajka ladja tonuti!

Ali-beg ljubi govori:

«Almaso ljubo, nevirna,

kazi mi mis'o šta misliš?»

«Dadni mi viru, Ali-beg,

da me ne'š u more hititi,

kazaću mis'o šta mislim:

Da mi je more avlija,

Da mi je ladja kočija,

Da su mi ribe jengije,

I da sam ljuba Hakije!»

Pripjev uz svaki stih: «mila moja»

PLATNO BILE MOSTARKE DIVOJKE

Platno bile Mostarke divojke,

U Neretvi, vodi plemenitoj.

Neretva se digla na valove,

I odnese divojkama platno,

I jedinu Fatimu divojku.

Svi ju žale mostarski junaci,

A najviše Mostaranin Mujo!

Sve haljine za njom pocrnio,

Osim pasa i šare mahrame.

Pitaju ga mostarski junaci:

«Koga žališ, Mostaranin Mujo,

koga žališ, koga ti je milo?»

A on njima junak govorio:

«Žalim junak Fatimu divojku,

bila mi ju obećala majka,

još kad je u kolivki bila,

pa mi ju je vodica odnila!»

DJEVOJKA JE DUGO DJEVOVALA

(zabilježio Grga Martić u Sarajevu)

Djevojka je dugo djevovala,

Sedamdeset i sedam godina.

Sedam puta na Ćabu hodila,

Desnu ruku na Ćabu metala,

Da se nigda udavati neće.

Al' joj Ćaba nešto govorkala:

«Otkuni se, zakleta djevojko,

udaćeš se i pokajaćeš se,

i požalit' carstvo djevojačko!»

DIVOJKA SAM, NA SVE MI SE ŽALUJE (Varijanta II)
[zabilježio Mihovil Pavlinović u Gornjem Vakufu («Skoplju bosanskom»)]

Divojka sam, na sve mi se žaluje,

Gdi moj dragi drugu dragu miluje.

Nit' je viša, nit' je lipša od mene;
Ešmer lica ko misirska Arapka,

Usmur-struka ko kaurska Latinka,

Zubi su joj ko skopljanska smitiljka!

Oči su joj ko bosanska surutka,

A ja mlada ko suh sorguč od zlata!

LIJEPO TI JE RANO URANITI

Lijepo ti je rano uraniti,

Dvor pomesti, vode donijeti,

Na vodici cvijet ostaviti.

Kad mi dragi na vodicu dodje,

Nek' mi cvijet na vodici nadje!

Nek' zna dragi da sam dolazila,

I na vodi cvijet ostavila!

ZAROBLJENO SRCE MOJE

(pjeva Zehra Deović)

Zarobljeno srce moje,

Prelazeći brijeg i do,

Tražilo je ne bi l' našlo,

Da ublaži srcu bol.

Uzalud mi želja moja,

Uzalud mi nade sve,

Kad ne smijem ljubit' onu,

Za kojom mi duša mre!

PLATNO BIJELI SARAJKA DJEVOJKA

Platno bijeli Sarajka djevojka,

Na Miljacki, u zlatnu ledjenu.

Zasukala uz ruke rukave,

A uz noge džanfezli dimije!

Bijelje su joj ruke od rukava,

Rumenije noge od dimija!

FERMAN DOĐE IZ CAREVA GRADA

(zabilježio Husaga Ćišić iz Mostara)

Ferman dodje iz careva grada,

Na Alagu i na Memišagu,

Ljudi vele i na Junuzagu,

I njegova sva tri pobratima:
Ćor-Hasana iz Stare mahale,

S Lastovice Behlila Feriza,

I sokola Šipkovića Smaju.

Alaga se u grad zatvorio,

Memišaga u pijanu mejhanu,

Junuzaga po Mostaru šeta!

Njega stara dozivala majka:

«A moj sine, aga Junuzaga,

spaziće te pašini sejmeni,

pa će tebe uhvatiti živa!»
Progovara aga Junuzaga:

«Ne bojim se paše turnadžije,

ni njegovih plaćenih sejmena,

dok je meni mojijeh jarana,

o ramenu vezana šišana,

što pogadja pod nebesim ždrala!»

OJ, KIŠICE, MOJA NEHORICE

(pjevale Zehra Deović i Zora Dubljević u duetu)

Oj, kišice, moja nehorice,

Što li sada u nehoru pade?

U nehoru, u petak u podne,

Pa ne može dragi dragoj doći!

Drag će dragoj i na kiši doći,

I na kiši i na pomrčini.

A nedragi ni po suncu neće!

KARALA MAJKA VASVIJU

(sličnu varijantu pjevali «Pljevaljski tamburaši»)

Karala majka Vasviju:

«Ne sjedi blizu pendžera!

Pendžer je blizu sokaka,

Ne pleti kose vitice,

Sjenički momci kopuci,

Vidjeće Vasvu majkinu,

Reći će ono što nije!»

Pripjev uz svaki stih:

«Srmidžani, nadigrani,

bez ašikovanja, Vasvija,

haj, šćeri majčina!»

KARANFIL SE NA PUT SPREMA I PJEVA

Karanfil se na put sprema i pjeva,

A draga mu konja sedla i plače:

“Karanfile, cvijeće moje šareno,

ti odlaziš, mene mladu ostavljaš?”
”Ostavljam te svojoj majci i tvojoj!“
“Šta će meni tvoja majka i moja,

kad ja nemam svog dilbera kraj sebe?!“

MEJRA ŠETA MERMERLI SOKAKOM

Mejra šeta mermerli sokakom,

zadjenula ruke za pojasom.

Gledao je Dajko sa pendžera:

«Što su Mejro ruke za pojasom?»

«Nevolja me, Dajko, naćerala,

mlad me ljubi, za stara me daše!

Da sam znala da ću starog ljubit’,

otišla bi’ u čemer-planinu,

pa nabrala gorku čemeriku,

te mazala svoje bijelo lice.

Kad star ljubi, nek’ mu je čemerno!“

MOGU L’ HANKO NOĆITI

(tumačio rahmetli Selim Salihović iz Janje kod Bijeljine)

430. HADŽI LOJO NIZ KOVAČE SADJE...

(Kazivao Muhamed ef. Bravo iz Sarajeva, zabilježio Hamdija Kreševljaković)

Hadži Lojo niz Kovače sadje,

i za njime pet stotin’ delija!

Svaki nosi ruku na saruku,

hadži Lojo ruku na silahu...

IZ KAMENA VODA TEKLA

Iz kamena voda tekla, bistra, studena,

Tu se dala tanka staza, tanka, tanahna.

Tu djevojka ružu brala, pa je zaspala.

Po njoj šeće mlado momče, budi djevojče:

«Ustaj, ustaj, djevojčice, što si zaspala?

Ruža ti je uvehnula, što si nabrala,

Dragi ti se oženio, kog’ si voljela!»

«Neka, neka, nek’ se ženi, sretno mu bilo,

ja ću ružu zal’jevati, za njim plakati!»

JEČAM ŽELE TUZLANKE DJEVOJKE

Ječam žele Tuzlanke djevojke,

Ječam žele, ječmu govorile:

«Ječam žito, sjeme ponosito,

mi te žele, a mi te ne jele!

Svatovski te konji pozobali,

Ili moji ili brata moga,

Prije moji, nego brata moga!»

KAD JA POĐEM DRAGA IZ SARAJ’VA GRADA

Kad ja podjem draga iz Saraj’va grada,

ti ne plači, draga, ne daj srcu jada!

A kad čuješ, draga, da sam poginuo,

kroz ordiju prodji, na moj mezar dodji!

„Kako ću ti, dragi, ja mezar poznati?“

„Lahko ćeš mi, draga, ti mezar poznati:
Na mome mezaru dva b’jela nišana,

na prvom je, draga, vezena mahrama,

a na drugom, draga, burma pozlaćena!“

KAD SE IBRO IZ STAMBOLA VRATI

(po pjevanju Emine Zečaj; tumačila i Ksenija Cicvarić)

Kad se Ibro iz Stambola vrati,

Srete majku u starom sokaku.

On ne pita ni kako si majko,

Već on pita: «Gdje je moja Zilka?»

«Dragi sine, tugo materina,

Zilka ti je prava bjegunica,

Pobjegla je za Mujagu mlada,

Jer Mujaga ima dosta blaga,

Jer je Mujo silan kujundžija!»

KASNO POĐOH KRAJ MORIĆA HANA

(po pjevanju Safeta Isovića)

Kasno prodjoh kraj Morića hana,

Sretoh Ajku u t’jesnu sokaku.

Ja joj rekoh i dva i tri puta:

«Bona Ajko, skloni mi se s puta!»

Nešće Ajka da se skloni s puta,

Zapeše mi kopče od čakšira,

Za njezine džamfezli dimije!

Post a Comment