SEVDALINKE : Ljiljana Marks: Prikaz "Munib Maglajlić, Bibliografija radova o narodnoj književnosti (V), Urednik Midhat Šamić, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XLI, Odjeljenje za književnost i umjetnost, knjiga 6, Sarajevo 1979, 284 str.", Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol. 18 No. 1, 1981.

24 March 2026

Ljiljana Marks: Prikaz "Munib Maglajlić, Bibliografija radova o narodnoj književnosti (V), Urednik Midhat Šamić, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XLI, Odjeljenje za književnost i umjetnost, knjiga 6, Sarajevo 1979, 284 str.", Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol. 18 No. 1, 1981.

No comments:

DRUGI O AUTORU ARHIVA

„U današnjem virtualnom medijskom prostoru već dugo je djelatan vrlo neobičan, izuzetno ozbiljan istraživač i predstavljač ovoga pjesničko-muzičkoga blaga: Semir Vranić sa svojom web-platformom https://www.sevdalinke.com. Specijalist medicinske patologije s međunarodnom reputacijom, prof. dr. Vranić, akademik, iz čistoga osobnog afiniteta stvorio je golemu bazu dokumenata, zapisa, pjesama, za koju sam kaže da je to „neprofitni, nekomercijalni sajt namijenjen očuvanju i promociji sevdalinke kroz razmjenu arhivske građe, koja se može koristiti u edukativne i istraživačke svrhe. Materijali koji su postavljeni na blogu sakupljeni su vlastitim istraživačkim naporima, te zahvaljujući pomoći i velikodušnosti drugih istraživača, poznavalaca i ljubitelja sevdalinke, i mojih prijatelja“. (Ivan Lovrenović, 2025.)

DISCLAIMER (IZJAVA)

Sevdalinke Blog je neprofitni, nekomercijalni sajt namijenjen očuvanju i promociji sevdalinke kroz razmjenu arhivske građe, koja se može koristiti u edukativne i istraživačke svrhe. Materijali koji su postavljeni na Blogu su sakupljeni vlastitim istraživačkim naporima autora Bloga, te zahvaljujući pomoći i velikodušnosti drugih istraživača, poznavalaca i ljubitelja sevdalinke, te mojih prijatelja, čiji su doprinosi navedeni u zahvalnicama ispod odgovarajućeg sadržaja (posta).

ODABRANI STIHOVI O BOSANSKOJ NARODNOJ PJESMI

„Bez obzira na muzičke osobine i formalno analiziranje, za mene sevdalinka postoji kao melodija odnosno auditivini fenomen tek onda kad ju zapjeva pravi pjevač. Dakle, ni slova, ni zvuk ni note, nego interpretacija, sevdalijski način pjevanja..." (Vlado Milošević, 1964).

"Pod grlom joj sjajna misečina,

Pod čelom joj do dvije zvizde sjajne,

Kosa joj je ko kad žito pada,

U pasu se hoće prilomiti,

Kad popivne, sav se svit osmihne...“

(Narodna pjesma o Bojičić Aliji; Skender Kulenović, "Ponornica", 1977.)

"Već godine 1912. čudio se jedan muslimanski pjevač u sjeverozapadnoj Bosni, da je moj aparat bez duše pjevao kao i on koji ima dušu..." (Mathias/Matija/ Murko, 1915.)

"O djevojko, ne kuni me mlada, proći ću se vina i rakije, pit ću tvoje suze iz očiju - suze piti, lišce mezetiti..." (Alija Nametak, 1942.; Ata Nerćes, "Behar", 1908)

"Zvoni srce senabije, zvoni otesana jelovina, serdžada se suncu zamjerila: žarko sunce, ljepša sam od tebe!" (Ivan Lovrenović, "Prusac")

"Oj Boga ti, žalostna djevojko, ne pust' glasa do bijela dana, nek' se moja naveseli majka i sestrice kola naigraju i u kolu pesme napevaju" (Đenana Buturović, 1978.)

"Blaga nema do očinjega vida, draža si mi od očiju, draga" (Lirska narodna pjesma, Mak Dizdar 1966.)

"Ta naša narodna pjesma riše najrađe duboke dojmove i proživljavanje duše, bol srca, dert, sevdah. U svom jakom zamahu lomi ustaljene intervale pojedinih tonaliteta, mijenja dur s molom i mol s durom. Ritmička nit i melodijska isprekidana fermatima raznolikom mjerom, posve raspojasana, puna soka, snage i bujnog života. To je naša sevdalinka." (Fra Branko Marić, 1932.)

“Moji zemljaci, a posebno Hercegovci (a ja sam porijeklom iz Hercegovine) govore jezikom koji je zaista lijep. Na ovom prostoru nastale su dvije možda najljepše narodne balade “Omer i Merima” i “Hasanaginica”, izuzetne po jeziku, suptilnom i transcendentiranom.” (Meša Selimović, 1969.)

"Ne poznajemo naroda drugoga na svietu da je bio takim biedama, tolikim užasnim slučajevim i nevoljam i tako neprijaznim okolostajnostima izvržen i iskušan, kao nebogi narod slovinski; a ipak pokraj svie’ tih nemilih smećah i mnogostručnog u raznih prevratah trpljenja on ima, i svakad je pokazivao, u svojoj prirodi jednu božanstvenu iskricu, jedan dar osobiti - koga drugi naraštaj čoviečanski do danas u tako izuzetnoj mieri pokazao nije - pievati i u pievanja svoje događaje i svojih starih osobite čine slagati, s’ njima se uznositi, ter tako izvorna skladišta svojim preko viekovah potomcima vierno i neoskvrnjeno predavati.” (Ivan Franjo Jukić i Fra Grga Martić, 1858.)

"U Čađavici udarismo na Cigane. Svirači, igrači, urnebes! Mi se isputili, a kući se primakli, pa zar, ostalo sve za nama, i srklet i muka, a dželep čitav, ne fali ni goveče, te, malo me Pero skoli, malo i mene ne bi teško skolit, i mi se ufatismo s Ciganima oko vatre. Popilo se, moj brate, kolo se uhvatilo, a oni, majstori ko majstori, sviraju, pjevaju, pa još kad udariše Gorom jezde kićeni svatovi, pozdravi se ja s pameti, i tu osvanusmo." (Ivan Lovrenović, U sjeni fantoma, 2023.)

"Što je za Ruse balalajka, za Ukrajince danbura, za Talijane mandolina, za Španjolce gitara, to je za nas "Bošnjake" saz." (Rusmir Mahmutćehajić, 1974.)