151. SJAJ MJESECE DO ZORE…
[po pjevanju Hamdije Šahinpašica]

Sjaj mjesece do zore, ne zalazi rano je;
Skoro sam se ženio i devojku doveo.
Uranila nevjesta, kraj zaove stanula,
Kraj zaove stanula, grozne suze ronila.
Pitala je zaova: "Šta je tebi, nevjesta?"
"Ne pitaj me, zaova, žalosna sam, nesretna!
Žalosna sam, nesretna, za prvijem sevdahom!"
"Šuti, jadna nevjesta, cuce tebe svekrva!"
"Neka cuje, vallahi, kad je srce žalosno!" 

152. SINJA MAGLA PO HISETIM' PALA 

Sinja magla po Hisetim' pala,
sinju maglu djevojka je klela:
"Sinja maglo, raja ne vidjela,
podigni se aršin u visinu,
rekla su mi tri dragana doci:
Zumbul Suljo i karanfil Mujo,
i Hamdija, b'jela hamajlija!"

153. BANJA LUKO, NA KRAJINI FALA

Banja Luko na Krajini fala,
niko ne zna nicijega hala.
Icindija, stiže haberdžija,
utopi se Mujo celebija.
na Vrbasu ata kupajuci,
na caršiji usred Banja Luke.
Njega žali i staro i mlado,
a najviše Mujina djevojka!

154. VOZILA SE PO VRBASU LAÐA

Vozila se sevdeli,
vozila se sevdeli Zumro,
po Vrbasu lada.

Sva je lada sevdeli,
sva je lada, sevdeli Zumro
srebrom okovana.

Vesla su joj sevdeli,
vesla su joj, sevdeli Zumro,
od suhoga zlata.

Na njoj sjedi, sevdeli,
na njoj sjedi, sevdeli Zumro,
devet djevojaka.

I deseti sevdeli,
i deseti, sevdeli Zumro,
Mujo vesladžija!

155. KO SE ONO BRIJEGOM ŠECE
(Pjeva Zekija Cuturic)

Ko se ono drumom šece
ko li ono bi?
Ja sam ona iz Šehera,
Suljagina kci!
Imala sam devet ašik',
i malo mi bi!
A kad dode Smail-beže,
i dosta mi bi!
Na glavi mu crven fesic,
od tri dukata!
Na njemu je mor-dolama,
duga do zemlje,
sevli stasa, tanka pasa,
soja gospodskog!

156. TAMNA NOCI, TAMNA LI SI KLETA

Tamna noci, tamna li si kleta, 
Gdje u tebi razgovora nema!
Sahat ima, snom se razgovaram,
San mi rece, dragi ce mi doci.
Sve cas po cas, dragoga mi nema,
Meder ni snu nije vjerovati!

157. TREBIŠNJICE PUNA TI SI HLADA

Trebišnjice, puna ti si hlada,
moje srce još punije jada.
Drag' me gleda, al' me majka ne da.
Podaj mati otici cu sama,
nemoj sama, ti ne gubi nama.
Ne bi nama za svu Bosnu dala,
a pameti za Hercegovinu!

158. DJEVOJKA SOKOLU ZULUM UCINILA

Djevojka sokolu zulum ucinila,
Zulum ucinila, goru zapalila.
Gorjela je gora do dva, do tri dana,
Dok je dogorjela sokolu do gnijezda.
Soko gnijezdo gasi, krila mu se pale,
Sokolici piste, a soko proklinje;
Ljuto kune soko ljepotu djevojku:
"Dugo djevovala, i to bolovala;
Ceda ne imala, nit' rukom povela,
Sto meni sokolu zulum nanijela,
Sto meni sokolu zulum ucinila!"

159. DOSLA VODA OD BRIJEGA DO BRIJEGA

Dosla voda od br'jega do br'jega,
Pronijela Mejru na tabutu.
"Hajde Mejro s nama vecerati!"
"Vecerajte, mene ne cekajte!
Mene ceka gotova vecera,
U dzennetu, medju hurijama!
Selam cete mojoj staroj majci;
Neka klanja pet vakat' namaza,
Neka posti mjesec' Ramazana,
Neka Mejri nam'jeni kurbana!"

160. ETO DOLJE JAZIC POLJE

Eto dolje Jazic polje,
Di se derzi Bogu mole,
Sam se Mujo sebi moli:
"Daj mi Boze, l'jepu Hanku,
U Hanke su duge kose,
Duge kose sindzir nose,
Vele Muju da objese,
O zlu drvu, o drijenu,
O Hankinu b'jelu vratu!"

161. ENO ZORA, SVANUT' MORA

"Eno zora, svanut' mora,
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga duso, da idem!"
"Nije zora, vec je hora,
ostani, jangin-dragi, jos malo,
prilezi, asik-dragi, kraj mene!"
"Eno ezan sa munare,
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga duso, da idem!"
"Nije ezan, vec Murtezan,
ostani, jangin-dragi, jos malo,
prilezi, asik-dragi, kraj mene!"

162. EVO SRCU MOM RADOSTI

Evo srcu mom radosti,
Evo zelje njegove;
Za kojom sam davno cezn'o,
Evo sad je kraj mene.
Ne placite, oci carne,
Sinoc ste je gledale,
Ne vehnite medne usne,
Sinoc ste je ljubile.
Kako moze dusa tvoja,
Jednog casa bez mene,
Kad ne moze srce moje,
Jednog casa bez tebe?

163. FALIO SE ZUTI LIMUN KRAJ MORA

Falio se zuti limun kraj mora:
"Na taj svijet ja sam cvijet najljepsi,
Jer djevojke mute serbe od mene!"
Za to cula nekosena livada:
"Ne fali se, zut limune kraj mora,
Ja sam prvi l'jepi cvijetak od ljeta!"
To zacula neprosena djevojka:
"Ne fali se, nekosena livado,
Ja sam cvijet na taj svijet najljepsi!"
To zaculo mlado momce azgince:
"Ne fali se, neprosena djevojko,
Ja sam cvijet na taj svijet najljepsi.
Pokosit cu nekosenu livadu,
Obljubit cu neprosenu djevojku!"

164. HAJDE DUSO DA ASIKUJEMO

"Hajde duso da asikujemo!"
"Kako cemo, kad ne umijemo?"
"Ja cu tebe nauciti, duso!"
"Kako ces me nauciti, dragi?"
"Lahko cu te nauciti, duso!
Sjed' preda me, pa namiguj na me,
A ja cu se nasmijati na te!"

165. IZ KOR'JENA RUZA CVALA
[Zabilježio Alija Nametak]

Iz kor'jena ruza cvala, ruza rumena,
ruza cvala, Hajra brala, tu je zaspala;
Budilo je mlado momce, mlado Sarajce;
Budilo je mlado momce, mlado poljance:
"Ustaj Hajro, ustaj bona, sto si zaspala!
Uvehnu ti ona ruza kom' si nabrala,
ozeni se oni dragi kog' si gledala!"

166. JA USADIH JELU NA KAMENU

Ja usadih jelu na kamenu,
Sto je kisa, to je jela visa,
Sto je sunce, to je zelenija.
E, takva je u mene djevojka:
"Sto je karam, to je veselija,
Sto je ljubim, sve je rumenija!"

167. JA POSETAH RAHICKIM SOKAKOM

Ja posetah, Hano,
Ja posetah, duso,
Ja posetah, ime moje,
Rahickim sokakom.

Kad Rahicke, Hano,
Kad Rahicke, duso,
Kad Rahicke, ime moje,
Beru seftelije.

Ja zaiskah, Hano,
Ja zaiskah, duso,
Ja zaiskah, ime moje,
Jednu sefteliju.

Draga meni, Hano,
Draga meni, duso,
Draga meni, ime moje,
Dvije iz njedara!

168. KAD ALI-BEG MLADI BEG BIJAŠE…

Kad Ali-beg mladi beg bijaše,
Djevojka mu bajrak nosijaše.
Momci begu tiho govorili:
"Vallah, billah, a tako ti dina,
Prod' se, beže, bajraktar-djevojke!"
"Vallah, billah, a tako mi dina,
Ne prodoh se bajraktar-djevojke!
Duga Bosna, meni sluga dosta,
Bajraktara nema do Mostara!"

169. KAD CES ALJO U SARAJ'VO
(Pjeva Emina Zecaj)

Kad ces Aljo u Saraj'vo?
Hej Aljo, moje mi zlato,
Hej Aljo, Alija!

Sta ces meni donijeti?
Hej Aljo, moje mi zlato,
Hej Aljo, Alija!

Don'jet cu ti zlatan prsten!
Hej Hajro, moje mi zlato,
Hej Hajro, Hajrija!

Zlatan prsten i mendjuse!
Hej Hajro, moje mi zlato,
Hej Hajro, Hajrija!

170. KOLIKA JE JAHORINA PLANINA

Kolika je Jahorina planina,
Siv je soko preletjeti ne moze,
A kamoli dobar junak na konju!
Djevojka je pregazila bez konja!
Svi Bosanci dobre konje sedlaju,
A Bosanke ruse kose cesljaju!

171. KOLIKO JE U NEDJELJI DANA

Koliko je u nedjelji dana,
svi su dani od srebra skovani,
a nedjelja od suhoga zlata!
Subota je nedjelju don'jela,
a nedjelja dragoga dovela.
Dragi mi je karanfil donio,
i poljubac u djul-obrascice!
Ja sam njemu trostruko vratila:
dala sam mu vezenu mahramu,
i alkatmer usne-djevojacke!

172. KONJA KUJE DIZDAREVIC MEHO

Konja kuje Dizdarevic Meho,
Konja kuje, konj mu ne miruje.
"Stan' dorate, stani doro,
Stani dobro moje,
Ne kujem te da te preprodajem,
Vec te kujem da s tobom putujem,
Da putujem sebi po djevojku!
Ako Bog da, pa je dovedemo,
Zlatne cu ti ploce udariti,
Zlatne ploce i srebrne cavle!"

173. KRAJ DOBOJA STUDENA VODICA

Kraj Doboja studena vodica,
Na njoj sjedi Ajka udovica,
Ja kakva je, majko, u pojasu:
Struk momacki, pogled djevojacki;
Struk joj valja Sama i Perzije,
Obrvice seher Sarajeva,
Crne oci bijela Stambola!

174. LIJEPO TI JE POGLEDATI

Lijepo ti je pogledati,
Preko Drine na vedrine,
Preko oka na dragoga!
U mog dragog b'jeli dvori,
Cini mi se, bit ce moji,
Pred dvorom mu zelen mejdan.
Tu junaci seir cine,
A moj dragi konja igra,
A ja stojim, te ga gledam:
Mili Boze, cudna bega!
Soko li je? Junak li je?
Dragi li je? Sunce li je?

175. MAJKA KARA SECER SALIH-AGU

Majka kara Secer Salih-agu,
Za vecerom, za secer-baklavom:
"Bog t' ubio, sine Salih-aga,
Sto imade, sve djevojci dade!"
"A sta sam joj, mila majko, dao?
Dv'je terlije, dvije anterije,
Dvije dibe, cetiri kadife,
Dvoje mestve, a dvoje papuce,
Dva fesica biserom kicena,
Dva kicena, a dva nekicena,
Dva halhala uoci Bajrama,
Bajramluka, mestve i papuce!"

Napomena: Secer Salih-aga je posve stvarna licnost i prisutan je u nekoliko simpaticnih lirskih pjesama. Rijec je o Salih-agi Turnadzicu/Turnadziji, koji je zivio u sarajevskoj mahali Nadmlini u prvoj polovici XIX stoljeca. Pogledati pjesmu br. 237 pod naslovom "Secer Salko, ne seceri mi se". [izvori: ALIJA BEJTIC: Prilozi proucavanju nasih narodnih pjesama. "Bilten Instituta za proucavanje folklora u Sarajevu". Vol. 2/1953., str. 393-394; MUNIB MAGLAJLIC: 101 sevdalinka. Mostar, 1978., str. 150.]

176. MUJO ÐOGU PO MEJDANU VODA

Mujo djogu po mejdanu voda,
Prekrio ga zelenom dolamom,
S obje strane, do zelene trave,
A po glavi vezenom mahramom.
Gledala ga Ajka sa cardaka:
"Bolan Mujo, opasi se kruto,
Da ti sablja kroz pas ne propadne,
Da ti draga drugom ne dopadne,
Jer sam sinoc ruzan sanak usnila:
Tvoga djoga raznijeli vuci,
A moj djerdan popise hajduci!"

177. KOLIKA JE TA MISIRLI CERNICA

Kolika je ta misirli Cernica,
još je više mojoj dragoj avlija.
S kraja njega dul-beharom prostrta.
Na njoj sjedi hadži Jusuf Efica;
na krilu mu Kovagina Fatica,
pa je ljubi s desnu stranu solufa,
ona njega pokraj mrkog fesica.
Kad mu Fata na krilašcu zaplaka...

178. POÐOH NA VODU, NE ZNAM NA KOJU

Prodoh kroz goru, ne znam kroz koju,
Podoh na vodu, ne znam na koju!
Sretoh djevojku, ne znam cija je;
Ja je upitah, ne šce da kaže:
"Ja sam djevojka neznana momka!"
"A ja sam momak, ružin pupoljak,
Ti si djevojko, ruža rumena!"

179. KAD PUHNUŠE SABAHZORSKI VJETROVI
(po pjevanju Emine Zecaj)

Kad puhnuše sabahzorski vjetrovi,
Otvoriše na haz-bašci kapiju.
Razviše se po dul-bašci dulovi,
Probudiše tek zaspalu djevojku.
Digoše se na pendžeru zarovi,
Stigli su ti od dragoga darovi!

180. SIROCE SAM, NA SVE MI SE ŽALUJE

Siroce sam, na sve mi se žaluje,
Jer ja ne znam gdje moj dragi danuje.
Gdje danuje, gdje noci nocuje,
I koju li mjesto mene miluje.
A neka ga, i on ce se kajati,
Pa ce doci pod moj prozor plakati,
A ja cu se sa prozora smijati,
Pa cu reci: "Bjež' odatle, dragi ti!
Nisi vrijedan moju bašcu gaziti,
A kamoli moje lice ljubiti!"

181. VEZAK VEZLA OMERBEGOVICA
(po pjevanju Mileta Janjica)

Vezak vezla Omerbegovica,
Konce suce Jusuf momce mlado:
"Oj, Boga ti, Omerbegovice,
Begovice, moja dajinice,
Što te pitam, pravo da mi kažeš?
Kad ti legneš s begom u dušeke,
S begom tvojim, a daidžom mojim:
Tresu l' ti se dojke na prsima,
Puca li ti jelek na plecima,
Driješe l' ti se gace sandalije,
Kuca li ti satic pod uckurom,
Crven satic u mrkoj kutiji?"
"Oj, Jusufe, moje milo momce,
kad me pitaš, pravo da ti kažem:
Kad ja legnem s begom u dušeke,
s begom mojim, a dajidžom tvojim,
tresu mi se dojke na prsima,
i puca mi jelek na plecima,
i driješe se gace sandalije,
al' ne kuca satic pod uckurom,
vec Jusufe, milo moje momce,
'amo tvoga zlacanog kljucica,
ne bi l' kako satic kudisao?!"

182. TAMBURICE, MOJA DANGUBICE

Tamburice, moja dangubice,
Da te svojoj ja poklonim majci,
Majka dertli, a ti vrlo sesli,
Vazda bi mi majku rastidila!
Da te svojoj ja poklonim seji,
Malecna, kucati ne znade!
Da te svojoj ja poklonim dragoj,
Još je mlada, možda se udade,
Pa ce tebe drugom odnijeti,
Tamburice, moja dangubice!
Ja cu junak tebe pokloniti,
Svom jaranu - Ibri bajraktaru,
Ne bi li me Ibro požalio,
I s tobom me u pjesmi pjevao!

183. KOLIKO JE PR'JEDOR POLJE

Koliko je Pr'jedor polje,
Dugo, siroko,
Jos je ljepsa Pr'jedorcanka,
Mlada djevojka.

Otud ide mlado momce,
Tanko, visoko;
Konja jase, sablju pase,
Ide po dragu.

Makni mi se, mlado momce,
Ja sam zalosna!
Siroko je Pr'jedor polje, 
Umorit cu se,
Duboka je Sana voda,
Utopit cu se!

184. AH, MOJ ALJO

Ah, moj Aljo crne oci,
Ti ne hodaj sam po noci,
Ti ne hodaj sam po noci,
Ja cu tebi sama doci.
Ja cu tebi sama doci,
Sama doci do ponoci.
Na vrancicu kosmatome,
U odijelu gospodskome [bosanskome].
Moj se vranac uz br'jeg penje,
Nogom staje na kamenje;
Iz kamena vatra sijeva,
A moj Aljo pjesme pjeva!

185. UMORIH SE KONJA JAHAJUCI
(pjeva Bajro Redžic iz Cazina)

Umorih se konja jahajuci,
Pljesevicom gorom putujuci.
Kisa pada, a ja iz Bisca grada,
Sunce sinu, a ja na Udbinu.
Sve Licanke pendzer otvorile,
Moja draga i ne haje za me.
Otvori mi, dzamli pendzer, draga,
Umoran sam, umr'jet cu od jada!

186. SALKO SE VIJA, PREVIJA

Salko se vija, previja,
u svoje majke na krilu:
Umrijeh, majko, umrijeh,
ostadoh željan Harije!"
Ne umri, sine Salkane,
doci ce lijepa Hajrija.
Napravi dvore kraj gore,
dovedi vode studene.
sve ce ti mome da dodu,
doci ce ti lijepa Hajrija!"
Salko je majku posluš'o:
On napravi dvore kraj gore,
i dovede vode studene,
sve mome dodu na vodu,
Hajrije nema, pa nema!

187. SNIJEG PADE, DRUMI ZAPADOŠE

Snijeg pade, drumi zapadoše,
dragi dragoj doci ne mogaše.
Dragi dragoj sitnu knjigu piše:
Draga moja jesi l' se udala?"
"Jesam dragi i sina rodila,
i tvoje mu ime nadjenula,
tvoje ime, a moje prezime!
Kad mu majka uz bešiku pjeva:
Spavaj sine, ostao bez baba,
Majka ti se za drugog udala,
Za drugoga - za prvog sevdaha!"


188. POD TUZLOM SE ZELENI MERAJA

Pod Tuzlom se zeleni meraja,
na meraji prostrta serdžada.
Na serdžadi dumrugdžija Mujo,
što od cura dumruk uzimaše.
Svaka cura po žut dukat daje,
samo Fata merdžan ispod vrata:
"Uzmi Mujo mene i merdžana,
rodit cu ti sina od mejdana!"

189. ZELEN LIŠCE GORU KITI

Zelen lišce goru kiti,
miris cv'jeca poljem šara,
a u lugu sirotašce,
tiho s gorom razgovara:

"I ti imaš majku svoju,
goro carna, goro mila,
pa te tvoja, dobra majka,
danas lijepo opremila.

Kadifeli dolamicu,
obukla ti od miline,
išarala tople grudi,
ravna polja i doline."

I još dijete tihim glasom,
carnoj gori zborit' poce,
al' uzdahnu gora carna:
Oj, siroce, oj siroce!"

190. SINOC MENI PROÐE AŠIKLIJA
(Pjeva Zehra Deovic)

Sinoc meni prode ašiklija,
ispred moga demirli pendžera.
Ja mu mahnuh i dva i tri puta,
da se vrati da mu nešto kažem.
On ne haje, vec sokakom hiti,
a ja ostah gorke suze liti.
Suze moje, u led se stvorile,
pa vas dragi u bolesti pio!

191. KULU GRADIM, A KAMENA NEMAM
(Pjeva Zehra Deovic)

Kulu gradim, a kamena nejam,
kulo moja, pjesmom sagradena.
Cakma joj se suzom zalivena,
kulo moja, pjesmom sagradena.
Kraj tebe cu cardak naciniti,
na cardaku, sjesti, besjediti…

192. VIHOR RUŽU NIZ POLJE TJERAŠE

Vihor ružu niz polje tjeraše,
dotjera je Muji pod cadore.
Pod cadorom nikog ne bijaše,
samo Mujo rane bolovaše:
Sedam rana, od sedam jarana,
osma rana udaje se draga.
Sve bih rane prebolio lahko,
osmu ranu ne mogu nikako,
osma rana - udaje se draga!

193. DA SAM BOG D'O RUMENA RUŽICA

Da sam Bog d'o rumena ružica,
ja bih znala gdje bih procvjetala,
procvjetala i zamirisala,
na Bendbaši, na Babica-bašci,
kud prolaze mlade Sarajlije,
Sarajlije, neženjeni momci!
Ne bi li me dragi isprosio,
i na svoje grudi zadjenuo!
Na grudima nek' ruža miriše,
a moj dragi nek' za mnom uzdiše!

194. KOLIKA JE U PR'JEDORU CARŠIJA

Kolika je Pr'jedoru caršija,
još je veca moje drage avlija.
Po njoj šece lijepa Ðula majcina,
u ruci joj zlatna caša šerbeta.
"Daj mi Ðulo, zlatnu cašu šerbeta,
ja cu tebi zlatan prsten s imenom!
Neka znade sva pr'jedorska caršija,
da te ljubim lijepa Ðulo majcina!"

195. FESIC KITA ZA SARAJ'VO PITA

Fesic kita za Saraj'vo pita:
"Je l' mejhana kraj Morica hana?
Služil' vino krcmarica Mara,
Nosi l' Mara tri tanka fistana:
Prvi mavi, što begove mami,
drugi žuti, što hanume ljuti,
treci bili, što divojke cvili?"


196. KAHARLI SAM, VECERALA NISAM 

Kaharli sam, vecerala nisam,
da je šecer ne bih vecerala,
da je otrov, bih se otrovala,
da je s koga, ne bih ni žalila,
vec je s dragog, da od Boga nade,
i s njegova dockan dolaženja!
A sinoc je najkasnije doš'o,
cim mi dode, odmah jade kaže:
"Moja draga, mene ženi majka!"
"Nek' te ženi, željela te majka,
tebe majka, a ti djevojaka!"

197. PŠENICICE, SITNO SJEME
(Pjeva Zehra Deovic)

Pšenicice sitno sjeme,
ah moj dragi slatko ime!
Koliko se mi gledasmo,
još se ni poljubili nismo!
Ja bih tebe poljubila
Kad bi majka dozvolila!
I živjet cu, i umrijet cu,
nametnika ljubit necu!

198. MAJKA FATU KROZ TRI GORE VICE

Majka Fatu kroz tri gore vice:
Je si l' kcero ubijelila platno?"
Fata joj se kroz sedam oziva:
Nisam majko ni do vode došla!
Dragi mi je vodu zamutio!
Kun' ga majko i ja cu ga kleti,
samo stani, ja cu zapoceti:
Tamnica mu moja njedra bila,
sindžir-halke, moje bijele ruke,
bukagije, moje belenzuke!"

199. ŠKRIPI ÐERAM, KO JE NA BUNARU

Škripi deram, ko je bunaru?
Na bunaru Hanka materina.
Vodu vadi, b'jelo lice hladi,
Vodu lije, b'jelo lice mije.
Još kad prosu kosu niz ramena,
I raskopca puce na prsima!
"Oj, Boga ti, Hanko materina,
sapni puce, puknut ce mi srce!"


200. OTKAKO JE BANJA LUKA POSTALA

Otkako je Banja Luka postala,
Nije ljepša udovica ostala,
Nego što je Džafer-bega kaduna!
Nju mi prosi sarajevski kadija,
On je prosi, a ona se ponosi!
Ona nece sarajevskog kadiju,
Ona hoce banjaluckog bekriju!