|
"Sevdalinku je teško svrstati u
formalne okvire, ona nije odreden tip pjesme kao što
je to, npr. pjesma uz svatovsko kolo, obredne uz
krnanje, sobetske pjesme, uspavanke, itd.
Sevdalinka može da bude svaka pjesma ljubavnog sadržaja:
sve zavisi od toga kako se ona izvodi, ali i pored
toga sevdalinka ima svoje muzicke karakteristike po
kojima je ona nedvojbeno baš sevdalinka i ništa
drugo.
Prije svega prekomjerna sekunda je onaj cudesni
interval koji pjesmi daje specificnu težinu sevdaha,
slikovitost dalekih horizonata i nepoznatih predjela,
nemir neostvarenih snova, bol cežnje, i mnogo toga
što nije lahko iskazati. Ja bih to ukratko nazvao 'moc
prekomjerne sekunde'.
Muzicke karakteristike sevdalinke su:
a) Prekomjerna sekunda
b) Miksolidijska, durska i harmonska molska
ljestvica sa završetkom na II stupnju
c) Alteracija
d) Melizmatika
e) Recenice širokog daha i raspona
Ja sam u prvi plan stavio prekomjernu sekundu, jer
ona udara neobicnom snagom sa sluh slušaoca, namece
se njegovoj pažnji i zarezuje u njegovu svijest;
ona karakteriše melodijski tok sevdalinke i daje
pjevanju orijentalnu boju; ona je faktor koji
objedi-njuje sve pjesme slicnog muzickog sadržaja
na podrucju levantskog kulturnog kruga.
…Sevdalinka može da postoji kao melodija i kao
auditivni fenomen, ali tek onda postaje ono što
jeste kada je zapjeva pravi pjevac. Nije svacije da
pjeva sevdalinku, jer nije dovoljno biti dobar
pjevac sa lijepim glasom, nego takav pjevac mora
prije svega biti umjetnik, a umjetnika medu
pjevacima je malo, kao što [ih] mnogo nema ni medu
slušaocima.
Zaista slušanje prave pjesme i pravog pjevaca je
poseban doživljaj, neobicno psihicko stanje,
nabijeno velikim naponom ciste emocije i
senzibliteta."
(Vlado Miloševic: Sevdalinka.
Banja Luka, 1964.)
|
"...Nije
dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još
nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme.
Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i
najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo
vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba
htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom 'geologijom'
ili takvom 'anatomijom', pa kad vi udete u pjesmu i
pjesma ude u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite
prema drugima, onda ce i drugi shvatiti da to nije
tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle,
pjesmu treba 'donijeti'."
(Himzo Polovina,
tumac i baštinik sevdalinke; citirano iz: Vehid
Gunic: Bilješke univerzalnog neznalice. Gornji
Milanovac, 1989.)
|
| "Poznati
su interpretatori koji ce "tacno"
otpjevati sevdalinku, ali je pjevaju bez unutarnjih
vibracija. A ona se pjeva prefinjeno, plemenito,
zanosno bez afektiranja."
"Ako bi se i postavilo pitanje - U cemu se
najviše primjecuju i ocituju muzicki elementi na
kojima se zasniva sevdalinka? - možda je
najjednostavnije spomenuti tri:
a) ambitus napjeva: Analizom je utvrdeno da najmanji
opseg na kome se odvija tok sevdalinke obuhvata pet
tonova, a do sada najveci konstatirani devet tonova
(nonakord).
b) melodijsko-intervalska sadržina
c) medusobne tonske relacije
(Tamara Karaca-Beljak: Sevdalinka: Melopoetski oblik
bosanskohercegovacke gradske sredine. Sarajevo,
2002., magistarski rad) |
|
